Marketing
Ta knjiga je sjajna. Toliko da je želim imati. Upravo sam je pročitala usprkos pospanosti, hladnoći, lošem svjetlu i gomili drugih stvari koje bih trebala raditi (suđe, krevet, kupaona, knjige, agenda...).
Ponekad strašno ubrzam i letim kroz tekst misleći da ću te naći... Ali ne nalazim te. Iako knjiga liči na neki moj san, knjiga ipak nije moj san.
Iako ima elemenata. Iako mi je jako poznata. Iako znam čak i neke stvari koje nisu u fusnotama (iako ih strašno puno ne znam).
Zašto ja nemam problema s egom? Upravo zato, zato što ti ne voliš rečenice koje počinjem sa ja, a ako ih već ne počinjem, svakako ga negdje uvalim. Zato što je pisalo negdje neki dan da pokušam biti malo manje egocentrična. Pa mislim, nije baš... Zato što sam dovoljno bobo (a nisam ni prvi ni drugi bo, kao što nisam ni caviare ni gauche), elitist, snob, megalo i superio (kad se već igramo) da nemam s tim nikakvih problema 
I usprkos tome. Lijepo kaže - samo pretenciozni ljudi smatraju slavu koja im se dogodi normalnom.
Zamišljam si predsjednika kako izlazi iz rijeke, mokar, radioaktivan... ma nije li to krasno.
Tako ne znam više kakav A Tako Dubok Pogled.... ma nije li to divno?
Tako fora knjiga.
Želim je još.
Kad netko dođe nek mi donese 129 kuna. Molim. (ali ne si vu ple uz smiješenje i igranje očima... božebože).
Pišeš mi.
Ima nešto i o tome, naravno. Ima nešto i o Julesu i Jimu, iako nije sasvim jasno tko je Jules a tko je Jim ni tko je ona djevojka.
Nisam govorila od 2 popodne. Zato pišem.
U svijetu... u jednom od idealnih svjetova, razmotrimo samo ovu varijantu mogućih, u kojem bih svako popodne/veče provela samo s dobrom knjigom (i malo dimljene mozzarele) ne bih imala ništa protiv zavjeta šutnje u poslijepodnevnim satima.
Ali ja sam pre lijena da tražim dobru knjigu za svaki dan.
Opet čitam (zadnji tjedan). Možda ću jednom opet i pisati.
Nadogradila sam svoju sliku - netko nekoga ljubi u ključnu kost.
Razmišljam.... uglavnom samo o stvarima o kojima ne bih trebala. (a to nisu nikakve tajanstvene stvari, mene se čita kao blog).
Kupila sam cipele.
I posjetila frizera, konačno je istekla njegova zabrana
Ne mogu to nikako sročiti.
Francuski tek 2.tjedan desetog.
Pa onda reci da nije sve u dijalogu?
Htjela sam reći nešto pametno. Ali mislim da je to bilo jučer.
Od crnog vina postajem pametnija.
Zaboljeo me djelić glasa kojeg sam čula na televiziji (kako kaže, moja tuga se ponekad izlije kao Seina...).
Zaboljeo... pobogu... zabolio, valjda.
Proust, naravno.
Stvar je samo u tome što ja mislim da bih se ja mogla u njega zaljubiti.
Umetnite zaista u rečenicu kako god vam paše. Može i više puta.
I to je strašno jednostavno. I puno podnošljivije. I bez tuge, samo smiješci. I bez napuštanja fix ideje kako to zapravo nije nimalo potrebno.
Ali onda
netko napiše
ako više nikome ne bude stalo do nikoga
a onda
netko napiše
________ je jako voljela ________
Pa meni bude istodobno i milo i degutantno i teško.
Pečeni kesteni - kuhano vino party.
Ako me netko/ nešto ne zaustavi ovo može trajati i trajati....
Post je objavljen 27.09.2007. u 21:49 sati.