Kad noć nestane
moj život još teži postane
jer te prestati voljeti ne mogu,
ukrala bih tvoju ljubav
kao što narkoman krade za drogu.
Tjeram se drugome u narućje,
ali ne odem
jer samo tebe svojim zovem.
Bez tebe sam kao cvijeće
bez sunca i vode,
brzo venem,
ali za ljubav više ne molim,
sad ponosno i hrabro
čvrsto na zemlji stojim.
Pustila suzu nisam
kad si rekao da si s njom,
svjesna bila nisam
da si sada njen,
a u mome srcu nikad zaboravljen.
Trebaš mi jako,
za radost, smijeh i suze,
jer kako bi vlak izgledao
bez svoje pruge?
Pruži mi svoju ruku,
kao vir me u svoje srce povuci,
promjeni moj svijet,
nek' mi više on ne bude predalek.
Ja te volim!
Plačem noćas kao gusar
za izgubljenim blagom,
kao dijete
za izgubljenom igračkom,
kao djevojka
sa izgubljenom dušom,
sa slomljenim srcem i
izgubljenim pogledom u daljinu,
ne mogu više podnjeti
ovu tišinu.
Ništa mi nije ostalo,
sve je lijepo nestalo,
sve sam kule srušila
koje su mi bile blizu,
sada samo tražim daljinu,
želim otići u tuđinu.
Kad bih mogla preletjela bih
sve šume i planine,
polja i nizine,
gradove i sela,
sve bih učinila kad bih mogla,
tebi bih doletjela i
zauvijek u tvoje narjućje sletjela.
Bojim se jako,
ne znaš kako,
da ne postaneš ljubav moja,
novih izgubljenih snova.
Sanjati je lako,
ali zaboraviti ne može svatko...
Pitanje je kako,
kad voljeti je lako.
Reci mi šta da radim dok nije prekasno,
jer ne želim da te za ljubav molim,
ljubavi, ja te volim!
Post je objavljen 27.09.2007. u 20:29 sati.