evo mene dragi moji nakon dugo duuugo vremena...
nekako mi je dosadilo gledat u onaj prastari post, a i nije da mi se bas dalo pisat posteve pored mora, sunca, izlezavanja i izlazaka...
uglavnom ljeto mi je bilo predobro, izlasci svaku noc do zore, kupanja po zavucenim skrivenim plazama, ali i poso svaki dan...
ali sve u svemu nauzivala sam se...
eto u ponedjeljak mi pocinje faks i stvarno jedva cekam...
u subotu mi se gustavo zeni pa eto idemo na svadbu...
i to je otprilike sve...
nekako mi se neda pisat, jer iskreno receno ni nemam kad...
oni koji bi se trebali osjetit pozdravljenima znat ce...
voli vas *MIHAELA*
Odavno cuvam
svoju dusu za njega
i ne dam nikom da dodje blizu
jer je za njega
Nije da ne bi prezivjela sama
to sam barem do sad naucila
al' ne bi nikad, o Boze, nikad
od njega odustala
Dal' je to san
sto sanjaju sretni ljudi
il' doci ce dan, plavo jutro
da me probudi
Na kraju puta, mirna i svoja
idem do kraja
idem sa njim
jesam li mogla
ista vise pozeljeti
Kaput od lisca
a na njemu samo proljece
i dok se smije
sve vise se gubim
Unazad vraca me
ne nalazim rijeci
za sve sto hocu
da zapamti
al' lice mu prica sve
sto sam htjela
da sa mnom osjeti
Na kraju puta
mirna i svoja
idem do kraja
idem sa njim
jesam li mogla
ista vise pozeljeti
Post je objavljen 27.09.2007. u 19:30 sati.