ovo je istinita priča zasnovana na stvarnim likovima. nikakva podudaranja sa likovima iz svakodnevnog svijeta nema. ako se neko prepozna u nečem nek se sjeti da je ovo istinita priča i nema veze s tom osobom koja se prepoznala u tome. u ovoj su priči dva lika to su moja sestra Monika i njed dečko Suljo (nadimak).
Sve je počelo jednog ljeta godine gospodnje 2007. Monika i Suljo su planirali ići na more još od 2 mjeseca. Ja sam stalno govorio da ih stara neće pustit makar sam znao da stara nema nikakav utjecaj na Moniku. Tak da sam se pomirio s tim da će oni ić. Šta se mene ticalo mogli su na mars otić zaboli me. Otprilike sam naslućivao šta će se tamo dešavat. htjeli su da ih moj stari odveze pa da se onda i ja bućnem malo jer nisam već par godina vidio mora. Al za sve je trebalo novaca. Naravno danas se u ovoj usranoj državi nemreš ni otuširat na plaži a da ne ubaciš kunu il pet ne znam točno. Kad je stara spomenula novce Monika je onako samouvjereno rekla:,,Mi smo skupili 3000 kuna.'' Tolko im je trebalo a sad imali su neš više ne znam točno. I stara se složila da oni idu na more. I sad samo je trebalo odlučit el će prvo da ih stari odveze il će sad busom il obratno. Al je stara rekla da ih odveze tam a nek se vrate busom jer kao da se i ja okupam. Onda je ispalo tak da ćemo ić ja Monika Suljo stara i stari. I dobro ajd ajmo mi. Svi happy jer ćemo sad doć na more i kupat ćemo se do besvijesti. Naravno ja nisam htio ić čim su me prvi put pitali el oću al su me najebali. I čim sam ja znao da sigurno idem na more znao sam i da će nešt poć po zlu. Kao što rekoh nešto će poć po zlu i tak cijeli dan hladno vjetar puše skroz do srbije jer tamo duva i ček šta ono mi smo se možd trebali kupat do besvijesti? hmm do besvijesti. možda za koje desetljeće sad ne. i onda kiša došla. mi sjeli u kafić reko možda stane al kurac. i mi idemo doma. oni ostali a mi idemo kuć umorni od ''kupanja''. hehe. vozimo se starom cestom kroz šumu po kiši sami na cesti. i ja zaspo jer kupanje me izmorilo i idem ja malo prilegnut. heh. i stara kaže starom da stane kraj ceste mora ić šorat. pa reko ajd idem i ja se pošorat odma pa svi mirni. i uđem ja u šumu da se pošoram ko čovjek i okrenem se nesiguran, sam čekam da me medvjed čopi odnekud i zakolje me. al nije niš došlo i niš se nije dešavalo cijelim putem. došli smo doma. za tjedan dana kad su se Monika i Suljo vratili ispričali su mi priču koju ja sad vama pričam. sredinom tjedna valjd Suljo je imo plan. kupio je 200 svjećica, umjesto jedne litre vina je kupio pet litara pive. jednu 5 litrenu bačvu vrhunskog njemačkog lowenbraua. navečer su otišli na mol. na kraju mola mogao si skočiti na kamenje na kojemu je sagrađen svijetionik, sakrili su se iza svijetionika gledano s mola. no gledali su u more. i otok preko puta. puhao je vjetar. Suljo je bio uplašen jer je mislio da mu 200 svjećica neće biti dost da napravi srce u kojem će ležat. no iskoristio je sam 32 svijećice.onda je bio problem zapalit svijećice jer je puho vjetar i gasile su se stalno. baš je u kurcu bio. al nekak je to skrumpiro. dok su dolazili tam Suljo je nosio bačvu u ruksaku. a pošto su ju načeli već u sobi u apartmanu kroz pipu je curila piva i zalila mu ruksak i leđa. ali sve u svemu bilo im je super. oboje su znali da to žele makar se to nekima činilo brzo. super im je zajedno i zašto ne iskoristiti priliku kad vam se nudi. i tak je Suljo izvadio prsten i zaprosio ju a Monika je pristala. i meni je drago ono lik je super. kad je on to meni pričo ja se nisam mogo prestat smijat svemu tome. kak je kupio 5 litri pive,pa mu se slijevalo niz leđa. naravno da sam bio u normalnom stanju ne bi bilo tak smiješno. uglavnom dok sam to piso osjećo sam se ko peder. makar ne vidim razlog. al nije važno. važno je da su oni sretni. zato im čestitajte i nabacajte komentara i pregrijte server. bok.
Zašto je pile prešlo cestu?
Mick Jagger:It's only chicken but I like it!
Post je objavljen 27.09.2007. u 14:42 sati.