Pregled posta

Slušam molećivi šapat izbezumljenih, stoput silovanih stabala bala-ne, čija je spužvasta kora ugodna ljudskoj puti; čujem režanje kajmana koji sada bez straha napuštaju Veliku rijeku i dolaze u selo da se pare s mužjacima, sa ženkama tuđe vrste; slušam tapire kako rokću i njuškama riju ne samo po prljavštini tla; slušam jezivi krik ljenivca koji svoj vječni drijemež napušta samo za ovu priliku i svojim pretjerano dugim udovima grli sve što mu se nađe na putu; slušam kako trava raste i kako se vlati povijaju u oble, podatne oblike ne bi li prizvala brojne prašumske životinje na nekakav neslućeni blud; slušam, na kraju, ovu svakodnevu amazonsku kišu, rondanje, lupanje krupnih i oblih kapi po lišću, po grmlju po tlu; gledam kako ta ista kiša moči gola i ustreptala tijela razbacana svuda ukolo u stanju posvemašnje ekstaze, kako ih mazi, kako ih miluje, kako se pridružuje tom sveopćem grijehu.