Marketing
Igle i vampiri
Ne, nisam prestala pisati blog, nisam vas zaboravila i nisam odlučila učiniti (samo)ubojstvo svog virtualnog lika i djela. Nije me bilo jer sam naprije bila na godišnjem, što je ljepši dio priče, a zatim, tek nekoliko dana po povratku, završila u bolnici.
I tako, dok neki blogeri pokazuju svoj probušeni pupak, poneku tetovažu, vitke noge, muževna tepih-prsa ili cijelu svoju osobu, ja sam odlučila pokazati vam prizor svoje zanosne i seksi ručice sa zanosnom i seksi iglom, naslonjenu na moju zanosnu i seksi nožicu i jednako zanosnoj i seksi piđami. 
Dakle, trararara (ovo su, da ne bi bilo zabune, fanfare ), evo i kulerice prvi put utjelovljene na blogu:
Ne mogu vam točno reći što mi je bilo. Ne znam, a ne znaju ni doktori. Jednostavno, doslovce u trenu me uhvatila nepodnošljiva glavobolja - a budući da me glavobolje inače nemaju običaj napadati, shvatila sam je prilično ozbiljno - u kombinaciji s mučninom i temperaturom koja se u roku od pet minuta popela s normalne na 39.3. Nakon pola dana sam-svoj-majstor-lupocet-metode i solo boravka s moje dvije male energetske kuglice, nazvala sam hitnu. Doktorica me telefonski ispitala o simptomima, rekla da bi mogao biti meningitis, ali najvjerojatnije ipak nije i to je bilo to. Idućeg sam dana pozvala svog liječnika da mi dođe u kućnu posjetu, no budući da je i on imao neki iznenadni problem, poslao me u Zaraznu da kakti napravim pretrage krvi i urina, pa mu idući dan dođem s nalazima.
I tu počinje frka-strka-panika. Krvna slika bila mi je toliko loša da je doktor na prijemu bio gotovo siguran da imam bakterijski meningitis i nije htio ni čuti o mom odlasku kući. Dosta izgovorenoga prošlo je zapravo mimo mene, jer zbog temperature, glavobolje i onemoćalosti nisam uspjela pohvatati sve o čemu je bilo riječi, no sjećam se prilično zabrinjavajuće fraze predsepsno stanje i kolica kojima su me po brzinskom postupku odvezli na odjel na kojem sam provela idućih deset dana. Izvadili su mi nekoliko litara krvi, a u zamjenu me nafilali antibioticima, infuzijom, kalijem i tko zna čime još. Teta vampir pohodila me svako jutro pred svitanje i u polusnu me orobila za nekoliko epruveta krvi, a budući da pri ruci nisam imala glogov kolac te mi je time bila onemogućena ravnopravna borba s hudim neprijateljem, uglavnom sam samo u polusnu ispružila ruku i dala joj da se napoji. O dodatnim pretragama, snimanjima, slikanjima i poziranjima neću ni početi pričati. Budući da nikako nisu mogli skužiti što mi je, jer mi je za svaku poznatu boleštinu nedostajao barem jedan simptom, najprije su me dobro ispregledali, a zatim samo slijegali ramenima i natakali me antibiotikom. I tako je to prošlo.
Ako već imate nesreću biti u bolnici, Zarazna je vjerojatno najbolje što vam se može dogoditi. Ozbiljno. Doktori su izvrsni i ljubazni, a sestre fantastične. Naravno da se nađe i poneka iznimka, ali to je valjda uvijek i svugdje tako. Naime, nakon tjedan dana, kad sam već mislila da ih sve poznam, rano ujutro u našu je sobu uletjela neka sestra koja je do tada bila na godišnjem. Bezobraznije i bezobzirnije, a istovremeno samodopadnije stvorenje teško da ćete igdje susresti, pa mi je bilo drago što je barem prvih tjedan dana mog boravka u bolnici bila negdje drugdje. A bio je i neki klinac, kak se to veli, medicinski brat (?), sav pun sebe, kako to već znaju biti muškarci koji su nesigurni u sebe, a stjecajem se okolnosti nalaze u pretežno ženskoj okolini, pa se ponašaju poput pjetlića. Hodao je po odjelu kao paun, vrijeđao kolegice, bacao neduhovite fore pacijentima i sve u svemu bio na granici između iritantnog i smiješnog, a budući da mu je ime Mario, svaki put kad bih ga vidjela sjetila sam se pjesme Lepi Mario Satana Panonskog. Se sjećate, vi stariji? Uglavnom, zbog nježnih stihova ove lirske pjesme 
svaki put kad sam vidjela lepog Marija morala sam se suzdržavati da ne odvalim od smijeha. Napuhanom malom pjetliću ta se asocijacija sigurno ne bi svidjela. 
Sobu sam dijelila s dvije mlade dame međusobno nevjerojatno različite: nevjerojatno dobro odgojena petnaestogodišnjakinja koja ni u najnezgodnijim trenucima (a sirota se otrovala salmonelom, pa vjerujte da je nezgodnih trenutaka bilo i više nego dovoljno) nije zaboravljala biti pristojna, prava vedra, vesela, nasmijana i duhovita curka i njezina tek nekoliko godina starija suprotnost koja se ponašala tako da se zapitate di takvi rastu te čime ih hrane i zalijevaju. Najprije sam se, uz tu curku, informirala o svim važnim događajima u svijetu tinejdžera, utvrdivši gradivo kroz Bravo, Teen i OK 
, da bih, kad je otišla kući, uz novu cimericu i njezin MP4-player preslušala novo Hladno pivo i sa zadovoljstvom primijetila da majstor Mile i ja dijelimo mišljenje o božici Ikei.>
I tako, pustiše me kući, još sam ovaj tjedan na bolovanju, a zatim red, rad i disciplina. 
Ne znam koji je smajlić prikladniji.
Post je objavljen 27.09.2007. u 15:21 sati.