Na roditeljskom je situacija bila slijedeća - uglavnom nepoznate face. No, pošto mi je Nasljednik rekao da nema nikoga iz svog osnovnoškolskog razreda, nije mi bilo čudno.
Dapače, ima ih oduokolo našeg malog grada, tako da ni rođeni stanovnik našeg grada ne bi te ljude poznavao.
No da, u osnovnoj školi se, s pokojom iznimkom nalaze generacije istih ljudi koji su išli zajedno il u osnovnu il u srednju školu. Ako je profesorica pred penziju - ima šanse da je i njima bila razrednik.
Razrednik je bajao o statutu, programu, whatever što se tiće giljanja iz škole, ocjenjivanja (možeš zatražiti ponavljanje ispitivanja pred komisijom, pismeno, u roku od 24 h, pa se oni moraju u slijedećih 24 h odlučiti i odraditi ispit - moš' mislit da itko takvo neko pravo iskoristi - sa svojih 15-ak godina??).
Sve u svemu ne bi bilo iritantno da se stol za kojim je sjedio nije lagano ljuljao i - škripao!
Iritantno do bola. Svih sat i nešto.
I onda je došao trenutak odabira roditelja za neko faking vijeće. Jebi ga, nitko nikog ne pozna, ali je ispalo da jedna mama zna čak i moje ime i prezime (meni žena poznata, ali kako se ona zove - nemam pojma).
Naravno da su svi s oduševljenjem prihvatiti žrtveno janje kad je dotična spomenula moje ime.Šta oni znaju tko sam i što i da li je pametno da ja odrađujem jednu takvu funkciju. Obično su to funkcije - dođem, odslušam, potpišem..
A ne ne, kod mene toga nema! Ima da im zagorčim život. Naravno, ako bude za to razloga!!
A šta bi tek bilo da sam se obukla službeno?
Post je objavljen 27.09.2007. u 06:44 sati.