Marketing
NaŽaLoSt............
prije par dana se dogodilo nešto šokirajuće i prije svega jako tužno...umro je trener RK BRIBIRA ujedno i
moj bivši trener....on je bio jako draga osoba koja se u svakom trenu mogla našalit i popričat s tobom..
nažalost...njegova iznenadna smrt nikog nije ostavila ravnodušnim...on je odličan čovijek koji će nam uvijek ostat u sjećanju...
negov posao trenera nije bio nimalo lagan.. a obavljo ga je s takvom ljubavlju i oduševljenjem... nikad ga nitko neće
moći zamjeniti..niko mi nikad neće biti draži, bolji, ni zabavniji nego što je bio on..uvijek bi se trudio oko nas i
polagao u nas jako puno vremena... i na tomu smo mu svi zahvalni...hvala vam teneru na svakoj sekundi .. svakoj nadi uloženoj u nas.....uvijek ćete bit u našim mislima....
by: yo$1p@
until next time
ewo wam posljedni dodatak.....
U utorak su zaplakali Selce, Bribir, Drivenik, Crikvenica, cijela crikveničko-vinodolska regija, Hrvatsko primorje... Iznenadna smrt mladog ambicioznog stručnjaka potresla je veliku skladnu obitelj Daria Stipeča. Druga velika sportska obitelj ostala je bez mladog velikana, lucidnog i prodornog krilnog napadača Selaca u zlatnom razdoblju toga kluba, objektivnog i strogog rukometnog suca, primjerenog trenera, vrijednog radnika i pedagoga. Od 2003. godine, kada je preuzeo rukometašice i rukometaše Bribira, do svojeg iznenadnog odlaska osvojio je sa svojim klubom, suradnicima i besprijekornim dečkima 60 pehara, većinom zlatnog sjaja, dva puta penjao se s
RK Bribirom na svjetski krov pionirske rukometne obitelji u švedskom Götenborgu. U svojoj domovini zlatnih vatrenih Dario je dečke odvodio na sve dostupne vrhunce. Željan novog znanja, upisao je višu trenersku školu, pratio je doslovno sva rukometna zbivanja u regiji, seminare, tečajeve. Tih, miran, nenametljiv živnuo bi pri spomenu na rukomet, svoje Bribirce do kojih mu je izuzetno stalo. Subota, njegov posljednji dan, bio je u znaku rukometa. Radost nakon pobjede nad Zametom u Rijeci, intervju za prvi jesenski broj Viktorije, prepun motiva i optimizma, pogled na još jednu utakmicu u Crikvenici na svojem uobičajenom položaju, sjedeći na rukohvatu tribina u Gradskoj dvorani. Zlatni Bribirci poslali su za Dariom i loptu s kojom su osvojili naslov pionirskih svjetskih prvaka, žutu, ostruganu na asfaltu. Ponosni na svojeg trenera, kolegu, obitelj na oca, supruga, brata, sina
Hrvatskog primorja. Suzne dječje očice Morena, Harisa, Dina, Anta, Paula i njegovih brojnih igrača koji su uvijek vjerovali u svojeg trenera, sigurni su da će on i gore, među anđelima, nastaviti svoj započeti rad. Dario Stipeč nije volio poraze. U njegovoj kratkoj i uspješnoj karijeri bili su rijetki, skoro da ih nije ni bilo – do ove nedjelje.
Post je objavljen 26.09.2007. u 18:45 sati.