Sada opet razmišljam o postojanosti ovog glupog svijet i zašto se
ja nakon malo vremena samo izgubim u dubini snova koji
me guše, ali svaki put se vraćam, kao da sam glupa i kao da ne
znam da ću opet pasti pred istom preprekom....
Valjda je sve to zapisano na nekom nevidljivom papiru
koji skriva mračne tajne naše budućnosti, a možda mi krojimo svoje sudbine
bez ikoga, samo tog nismo svijesni....
Ja znam, sigurna sam, da bez prijatelja koji mi život znače ne bih
preživjela ovaj dio života, svi su ono bili uz mene kada mi je to
bilo najviše potrebno, a ti nisi, nikada nećeš biti i to me boli..
Svu svoju tugu utapam u stihovima, baš svake večeri isti
snovi me progone ali ne, ja ne dam sama sebi da te zaboravim,
to ne smijem napraviti.....
Znači samo te bezuvjetno volim......ali na kraju svega, samo mi oprosti....
Post je objavljen 26.09.2007. u 15:54 sati.