totalno sam isfrustrirana.već 3 dana me stalno netko mora jebat u mozak.još sam dobila i stvari i onda sve šta radim kad mi dignu živce,radim puno eksplozivnije nego inače.stalno mijenjam raspoloženja i ljudi misle da sam poludila ali nije me briga,nek misle.jučer i u pon mi frend iz raz digo tlak sa svojim šovinističkim izjavama tipa žene su za kuću a mi smo ti koji bi ih trebali uzdržavat,one kad dođemo s posla moraju nas čekat s ručkom itd.inače ne podnašam takve izjave a još mi ih izneso u krivo vrijeme tako da sam skroz popizdila.i onda me još ide napadat kad sam se naljutila i govorit mi kako je mislio da sam drukčija i da se razočarao.to je sve bilo na praksi,a ja sam taj dan radila popis ko će šta radit.kad smo u kuhinji ja uvjek perem suđe i čak sam razmišljala da ga stavim na suđe samnom.volim šefovat kad neko radi samnom ko je lijen ili takvih stavova pa bi bilo zanimljivo ga gledat kako riba lonce i pri tome ga još tlačit.ali znala sam da neću imat srca to mu napravit jer ja sam jaka na riječima a slaba na dijelima.stalno nešto prijetim ali na kraju uvijek popustim i onda mene drugi sjebu.tako je i s njim bilo.on je glumio da je uvrijeđen da se ja zamislim i onda poslije odmora mi prišo s leđa i zagrlio me kao da se ništa nije desilo.wtf.i naravno na kraju sam se ja ispričala,pravdala se da sam u onim danima i bla bla.katastrofa.danas su me dvije stvari izbacile iz takta.prva je vaga.ja sam svoju bacila al u skoli se trebali vagat.i ja kažem profi da ne dolazi u obzir(jučer sam prekršila dijetu s komadićem kolača i još nekim pizdarijaama).i ona meni da mora to zbog ministarstva.ko da im te brojke neš znače,njima ništa ali meni da.ja ako vidim da sam dobila koju kilu,ma nije bed al kad vidim brojku-gotovo je.onda moja bolest ponovo tjedan dana sigurno dok ne zaboravim izlazi na površinu i to u žešćem izdanju.rekla sam si ako je nemogu pobijedit skroz,tu bolest,mogu bježat od vage,istina kukavički ali jebiga sve sam probala od psihoterapije pa do alternative i dalje povremeno radim to.jako rijetko ali kad sam nervozna povraćanje me i dalje ispunjava,kroz tu hranu ja izbacam neg.energiju iz sebe.nisam već jako dugo.sigurno 2 mjeseca,sve do jučer i danas sam opet.i nebi danas da nisam stala na vagu.drugi problem danas je bila ravnateljica.vani sam raspravljala o tetovažama i rekla da mi je neka tetovaža jebena.i to ona čula kad je dolazila i napala me najprije zbog riječnika.kaže da sam rekla nešto jaaako prosto i pitam ja što jer nisam ni bila svjesna šta sam rekla,tek kasnije sam se sjetila šta.i onda je počela mljet o kulturi,bla,bla,bla.ali nije to ono šta me nanerviralo.počela onda srat po mojoj majici,kao preotvorena je.imala sam usku crvenu majicu sa otvorenim ramenima.ja njoj kažem da nije ni do pupka a nema ni dekolte.i ona već sva luda kaže da se ne derem na nju.ja kažem da se ispričavam ako se to čini kao deranje ali ja uvijek pričam povišenim tonom,trudim se što manje jer iritira ljude šta sam glasna al jebiga,nemogu šaptat.i ona meni kaže da nije istina jer da pričam kao netko tko je isprovociran.aha isprovocirala me i još priznaje.samo sam se okrenula i počela se smijat a krava je otišla,krivo joj je šta je njeno vrijeme prošlo.nisam ja kriva ni za to ni za to šta imam malo veće sise pa i u normalnoj majici izgledaju sexy,jebote donji dio trenerke sam imala i običnu majicu.ženi definitivno fali kurca.ajme najradije bi joj bila svašta još rekla al nažalost nisam smjela više jer sam ionako pretjerala sa odgovaranjem.a ne treba mi da letim iz škole zadnju godinu i to zbog gluposti.moram se malo skulirat.nakon te scene svi me gledali ko da nisam normalna.jer svi smatraju da ona ako je na višoj poziciji može radit šta oće a mi moramo šutit.ma da nebi slučajno šutila,znam se ja i na fini način svađat-danas nije bio baš fin al ajde.prezajebana sam ja....nadam se da ću se malo smirit jer dosta mi je ovih promjena raspoloženja
Post je objavljen 26.09.2007. u 14:43 sati.