Osjećala sam se kao da ću povratiti. U međuvremenu su do mene dotrčale Alex i Karolina.
- To je Kuća strave, mogle smo i očekivati takvo što - umirivala me Alex.
- Kako smo to mogle očekivati? Ovo je namještaljka! Kako su mogli u tako malom vremenu izraditi savršenu Summerinu kopiju! -
- Ima pravo, stalno se razdvajamo i postajemo lake žrtve, strah me i pomisliti kako će tek biti kada ostanemo same.
Čula sam korake i dala im znak da šute. Približavali su nam se. Stolnjak je bio dugačak. Brzo sam gurnula "Summer" ispod njega.
- Unutra! - naredila sam.
- Daj, što histeriziraš... -
- Netko se približava, i ne namjeravam samo stajati ovdje. U ovoj Kući strave se događaju čudne stvari.
Nakon nekoliko sekundi gunđanja, obadvije su se sagnule pod stoljnjak, a ja za njima.
Vrata su se polako otvorila i ugledala sam poznato lice.
- Lesslie!
Bila je sva u suzama i umrljanja krvlju.
********
********
********
Hladno je gledala u izmučeno lice prekriveno znojem i suzama.
- Je li ona Izabarana?
Tišina, pa opet stravičan vrisak.
- Ne, ne znam
Vrisak.
- Ne!
Tišina.
- Dosta, odvedite ju. Počinje gubiti svijest.
********
********
********
- Less, što se dogodilo?
Lesslie je samo grcala.
- Smiri se...
- Možda je i ona lutka?
Opet provala plača.
- Daj šuti!
- Gdje su ostali, Lesslie?
- Ne - ne- ne znam. M- m- mary.
- Što?
- Idemo odavde.
Sve što se dalje događalo bilo je da smo trčale, trčale, trčale sve dok se nismo našle na travnjaku ispred Kuće strave.
Isprva me zaslijepilo svijetlo policijskih automobila. Prišla sam policajcu koji se doimao kao da je glavni ovdje.
- Što se događa?
- To bi mi tebe trebali pitati.
- Što?
- Dobili smo anonimnu dojavu, da je bilo pucnjave ovdje, a ti si upravo izišla odavde.
Sledila sam se. Ja nisam čula nikakvu pucnjavu. Upitno sam pogledala u Lesslie.
to be continued...
Post je objavljen 26.09.2007. u 12:14 sati.