NEKOLIKO OBLAKA (Slaven Slipčević - Slija)
Ne traži sada krivca, draga
suviše je mračno
Sa tvojih usana ja sam padao
na svakakva dna
Iza jednog smješka sakrila si lice
Pitaš se tko sam ja i tko je čovjek
kojeg si voljela
Kiša je prestala mirisat' na tvoj ponos
Pokaži mi svoju dušu, gdje je
Nekad mi je značila
Samo sam te jednom vidio da plačeš
Zašto mi to nikad nisi oprostila?
Ovaj grad je prepun krivih puteva
A vrijeme je za polazak
Ja ću morati da lutam
Tuđi stan
ispunjam teškim mislima
Prstima oči zatvaram
I namjestim se da te sanjam
Ti nikad nećeš priznat
da si tako sama
A cijeli svijet je sad samo perlica
s tvoga lančića
Jutro je svanulo baš onako kako treba
A na nebu samo ima
nekoliko oblaka
Tvoje društvo nisam nikad volio,
jer oni zlato vješaju na sebe
i ne vide dalje od njega
A ispred nas
vjetar jednog proljeća
na tanke grane naslanja
toplinu svoje bijede
Hajde sad
još jednom dobro pogledaj
ruke lošeg pjesnika
koje su griješile o tebe
Post je objavljen 26.09.2007. u 11:49 sati.