Pregled posta

Živjeti u prvom licu jednine

Napomena: ovo nije lekcija iz gramatike, ako je to nekome bila prva misao pa je poželio pobjeći s bloga… ovo su tek moja skromna razmišljanja o međusobnoj komunikaciji.

Jedna od prvih stvari koje su nas u djetinjstvu učili, kada su nam pokušavali usaditi osjećaj za kulturu komunikacije bilo je slijedeće pravilo:

»Kada govorite o sebi i drugima ili nabrajate više osoba uključivši i sebe, nastojte da sebe ne postavljate na prvo mjesto. Slijedi primjer:

Nepravilno: JA i Maja smo išli u kino. JA, Marko i Maja smo bili na tulumu.

Pravilno: Maja i ja smo išli u kino. Marko, Maja i ja smo bili na tulumu.

Isto tako mi je ostalo u sjećanju da to inače veoma uporabno prvo lice jednine moramo upotrebljavati što je moguće štedljivije, trudeći se da ga postavimo upravo tamo gdje mu je mjesto, a nikako posvuda gdje nam to trenutno odgovara. Ista se rečenica može izreći na više načina.

Nepoželjno: Ja jako volim raditi ono što me veseli i ja sam zbog toga veoma sretan. Ma tko što mislio o meni, ja sam taj koji ima zadnju riječ, jer ja krojim svoju sudbinu.

Poželjno: Jako volim raditi ono što me veseli i zbog toga sam veoma sretan. Ma tko što mislio o meni, u toj stvari imam zadnju riječ jer sam krojim svoju sudbinu.

***

To sam pravilo kao dijete prihvatila bez suvišnih pitanja i tako sam ga naučila koristiti, ne razmišljajući zašto je tome tako i zašto upravo taj raspored riječi. Vjerovatno sam u svojoj djetinjoj otvorenosti i uvjerenosti u nepogrešivost odraslih smatrala da tako naprosto mora biti. Tek mnogo, mnogo kasnije sam shvatila što uistinu znači JA i zašto je potrebno biti umjeren i oprezan u korištenju te male riječi. Neosporno je da ta riječ postoji u gramatici svakog jezika, pa tako i našeg – taj dio gradiva smo svi svladali, više ili manje uspješno. Međutim, kako umjereno i smisleno koristiti tu riječ, je lekcija koju smo propustili poslušati ili su nam je propustili objasniti. Tek mnogo kasnije rastući i sazrijevajući, shvatila sam bit ove male ali važne lekcije. Pravilnim korištenjem te male riječi možemo privući ili odbiti sugovornika, pokazati poštovanje prema njemu ili ga tretirati kao manje važnog. Neovisno o tome da li je u pitanju neznanje ili egotrip, poruka koju dobivamo od ljudi koji žive isključivo u svom »JA svijetu« svakako izaziva osjećaj nelagodnosti i neravnopravnosti.

Što me je, naime, potaklo na pisanje ovog posta? U posljednje vrijeme sam čitala neke postove u kojima se ta mala riječ JA pojavljuje nebrojeno puta, i čitajući takve tekstove upravo »vrišti« s ekrana na onog koji čita. U postu od tek osam redaka izbrojala sam čak 13 puta riječ JA i to obično negdje na početku rečenice. U jednom drugom postu iste osobe sam u 10 redaka pronašla 8 puta to inače posve svakodnevno JA.

Ne bi bilo ništa čudnog, kada to JA ne bi odašiljalo poruku »Samo ja sam bitan, ja najbolje znam, ja to radim dobro, ja imam zadnju riječ, ja zahtijevam, ja tražim, ja želim, ja vam govorim; pa sve do maltene JA VAM ZABRANJUJEM….

Sigurno smo se svi više ili manje bar nekoliko puta sreli s osobom čiji životni stil bismo opisali riječima »Ja, ja i opet samo ja.« Koliko nas je spremno živjeti ili biti bliski prijatelji s osobom koja je zatvorena u svoj »JA svijet«? Ako je taj »JA svijet« rezultat nepoznavanja komunikacije ili pomanjkanja obrazovanja, ništa nije izgubljeno i puno toga se može popraviti poradivši na komunikaciji.

Daleko veći problem je kada je »JA svijet« svjestan izbor pojedinca, odraz njegovo stava prema sebi i drugima, oklop egoizma i narcisoidnosti kojim bez imalo osjećaja do drugih, zasipa svoju okolinu.

Nije ugodno živjeti u sjeni nekog velikog JA. To najbolje znaju oni koji su proveli izvjesno vrijeme u društvu takve osobe. JA tip misli samo na sebe, JA tip voli slušati sam sebe kad govori, ali nema vremena poslušati druge. JA tip je isključiv i ne mari za mišljenje drugih. Atoritativan i isključiv vidi samo sebe i svoj vlastiti svijet, dok ljepota drugih koji ga okružuju ostaje nezamijećena i zgažena kao trava po kojoj svi prečicom prolaze.

Polako ali sigurno, Ja tip ostaje sam na vjetrometini svojeg »JA svijeta« i u čudu se pita gdje su se svi razbježali. Pa, možda tamo gdje se riječ TI ili VI upotrebljava s ljubavlju i poštovanjem.

Želim Vam lijep i ugodan dan!

Post je objavljen 26.09.2007. u 08:04 sati.