Tu sam, tu sam...
Pošto nisam skoro uopće doma, tako je jaako teško da ću biti na blogu. Doduše, jučer prije sedam je nešto štekao blog, pa sam sve poslala k vragu i otišla na posao..
Anyway, ovih dana skakućem po KBC Rebro. Mala je opet na godišnjoj kontroli, tjedan dana u bolnici.
Naravno, varijacije na temu "Ja baš ne bih.." i "Kupi mi..." i sl. Sva sreća da tatica baš i ne stigne, ali danas je samo njezin. Baš me zanima šta će ga nažicati.
Kako sada ide dolazak u bolnicu??
Vi se lijepo vozite gore uz onu ulicu prema bolnici. S jedne strane stupići, s druge mjesta za parkiranje (koja se ne naplaćuju). Jebiga, kako se približavate bolnici i ulazu u garažu (koja se plaća 8 kuna po satu!), nema vani mjesta.
Žmigavac i unutra. Neke lampice - crvena i zelena (prazno i popunjeno mjesto) smo Mala i ja skužela tek nakon što smo se parkirale. Čuda tehnike..
I onda lijepo van na lift. Izađeš - i ... Nemaš pojma gdje si.
Iz garaže te pukne nekud sa stražnje strane. Sve okolo staklovinje, nema žive duše (budući hotel s valjda prigodnim sadržajima se još uvijek gradi).
Jedva smo Mala i ja pogodile do glavnog ulaza u bolnicu, preko brda i dolina šute, sparkiranih automobila i stepenica ovih i onih. Natrag? Nema putokaza, pa ako nisi zapamtio...
Da ne spominjem kako je i ta garaža izgrađena iz NAŠIH novaca, a sada Bandić skuplja putarinu. Ne vidim razloga zbog čega nije besplatna ili u cijeni koja odražava samo golo održavanje podzemne garaže!
Eto..
Danas ne idem u ludnicu Metropole. Na redu je srednjoškolski roditeljski. Ne mogu se odlučiti za casual ili strogo poslovni outfit (da ih sve odmah uplašim). Tak i tak sam već zbegecana za neki faking sastanak, pa ako me na sastanku naljute - nek si poslije dobro paze na roditeljskom da ne pričaju bedastoće.
Mrzim kad roditelji dođu na sastanak i dave sve ostale nekim pizdarijama. E, nema majci - ima da im oči iskopam!
Post je objavljen 26.09.2007. u 06:49 sati.