Marketing
75. Crveni šešir
Počinje novi mjesec, mjesec jeseni.
Ja još nemam volju biti kritičar na dešavanja u Zagrebu i okolici,
zato objavljujem ovaj mail koji me jako dirnuo.
Pročitajte, drage moje žene-čitateljice, vrijedi znati, vrijedi možda malo čak i promjeniti stav o životu.
Pročitajte...i sjetite se
IMATE SAMO JEDAN ŽIVOT
I VRIJEDI GA ŽIVJETI OVDJE I SADA .
od Erme Bombeck
(napisano kad je otkrila da umire od raka) 
Otišla bih u krevet kad sam bila bolesna umjesto pretvaranja da će se svijet prestati okretati ako ne budem prisutna.
Zapalila bih ružičastu svijeću napravljenu poput ruže prije nego što se otopi u skladištu.
Manje bih pričala i više slušala.
Pozvala bih prijatelje na večeru čak i ako je tepih umrljan ili je kauč izblijedio.
Pojela bih kokice u "dobroj" dnevnoj sobi i manje bih brinula o nečistoći ako moji požele zapaliti vatru u kaminu.
Odvojila bih vrijeme za slušanje mog djeda i lutanju kroz njegovu mladost.
Preuzela bih više odgovornosti koje je nekada nosio moj muž.
Ne bih nikad inzistirala da prozori automobila budu zatvoreni usred ljetnog dana jer je moja kosa taman isfrizirana i uređena.
Sjela bih na travnjak (bez obzira na zelene mrlje od trave).
Manje bih plakala i smijala se ispred televizora, a više vremena bih provodila promatrajući život.
Ne bih nikad kupila nešto samo zato što je to praktično, što se neće vidjeti mrlje ili zato što ima doživotnu garanciju.
Umjesto što sam željela da što prije prođe devet mjeseci trudnoće, cijenila bih svaki trenutak i shvatila da je čarolija koja raste u meni jedina prilika da pomognem Bogu u stvaranju čuda života.
Kad bi me djeca naglo poljubila, ne bih nikad rekla: "Kasnije. Sada operi ruke prije ručka" ili "Pričekaj, gledam dnevnik-film"
Bilo bi puno više Volim te umjesto Žao mi je.
Najviše bih, kad bih imala drugu priliku za život, cijenila svaku minutu, gledala je i zaista vidjela i nikad se ne bih osvrtala.
Prestanimo se znojiti zbog malih stvari.
Prestani brinuti o tome tko te ne voli, tko ima više ili tko što radi.
Umjesto toga, počnimo cijeniti odnose koje imamo s onima koji nas vole, koji nas poštuju
Što činimo svaki dan da poboljšamo sebe umno, fizički i emocionalno?
Nadam se da svi imate blagoslovljen dan.
GODINE ODRASTANJA JEDNE ŽENE
DOB:
- 3 godine : Pogleda se i vidi Kraljicu.
- 8 godina: Pogleda se i vidi Pepeljugu.
- 15 godina: Pogleda se i vidi Ružnu sestru (mama, ne mogu ići u školu ovakva !)
- 20 godina: Pogleda se i vidi "predebela/premršava, preniska/previsoka, previše ravno/previše kovrčavo ? ali odluči da ide van u svakom slučaju
- 30 godina: Pogleda se i vidi "predebela/premršava, preniska/previsoka, previše ravno/previše kovrčavo ? ali odluči da nema vremena to popraviti i ide van u svakom slučaju
- 40 godina: Pogleda se i vidi "čista sam" i izlazi van 
- 50 godina: Pogleda se i vidi "To sam ja" i izlazi gdje god to želi
- 60 godina: Pogleda se i podsjeća se svih ljudi koji se više ne mogu vidjeti u ogledalu. Izlazi van i osvaja svijet.
- 70 godina: Pogleda se i vidi mudrost, veselje i sposobnost, izlazi van i uživa u životu.
- 80 godina: Ne gnjavi se sa gledanjem. Samo stavi crveni šešir i izlazi da se zabavi. 
Pročitaj tekst svim ženama koje sa zahvalnošću nazivaš prijateljicama. Možda bismo sve trebale zgrabiti onaj crveni šešir znatno ranije.
Molim te iprintaj si ovo i pročitaj fenomenalnim ženama.
Ako to učiniš, nešto dobro će se desiti:
potaknut ćeš u njima samopoštovanje.
(dobila mailom od prijateljice, a ja malo tekst prilagodila) 
Post je objavljen 02.10.2007. u 05:33 sati.