Čini se da su svi ribari ovog svijeta sličnih pogleda na život. Prvo što se primjećuje je velika potreba za svakodnevnim i cjelodnevnim radom na održavanju brodova i ribarskih alata. U iščekivanju sljedećeg putovanja prema Malti i jugu Sicilije gledam ribare s druge strane mula kako se trude oko svojih malih brodica. Stječem dojam da nemaju neko veliko bogatstvo. Na brodice dolaze u rano jutro starim autima ili na biciklima. Na sebi imaju staru i pohabanu odjeću. Kao i kod nas, koriste staru odjeću da je do kraja iznose i iskoriste na brodu. Nije velika šteta ako se i zaprlja i pocijepa.
Izgleda da se mlada populacija sve manje bavi ribarenjem. Većina ribara koje sam susretao, a neke i upoznao su srednjih godina i prema kasnijoj dobi života.
Posebnu pažnji privlači mirnoća, strpljenje i nekakav unutrašnji mir koji prate svaki pokret, svaku radnju… Nema žurbe, nema nervoze niti povišenih tonova. Pokreti su uvježbani, sigurni, precizni i ne prekidaju se niti tijekom razgovora. Prema neznancima su susretljivi, rado započinju razgovor. Dok razgovaraju ne prekidaju posao i ne gledaju u sugovornika. Srdačni su i uvijek spremni odgovarati nadugo i široko na svako postavljeno pitanje. Kad razgovaraju među sobom govor je vrlo brz i u sicilijanskom dijalektu praćen vrlo velikom količinom gestikuliranja i mahanja rukama što sve nevjerojatno liči na svađu. Dokaz da se ne svađaju je i vrlo zamjetna količina smijeha koja prati skoro svaki njihov razgovor.
Ulovljenu ribu vrlo često prodaju već pri samom iskrcavanja s brodica uz veliku buku i viku.
Naravno i kod njih je odmah uočljiva vrlo velika doza praznovjerja i čudnih radnji usmjerenih na tjeranje negativnih vibracija, prizivanje sreće za dobar ulov ili sprečavanje zle kobi i sudbine (bacanje otvorenog kišobrana u more, okretanje metle naopako na brodu, pljuckanje preko ramena, davanje roga nesreći, ulazak na brod na točno određenom mjestu i na ustaljeni način …).
Post je objavljen 25.09.2007. u 23:10 sati.