Marketing
NO NAME...
Nisam smislila ime za svoj prvi post,nisam imala nikakvu ideju,nikakvu inspiraciju...trebalo mi je duže vrijeme da smislim što ću napisati u prvom postu. Još se ne mogu pomirit sa tim da je ljeto završilo,a već je četvrti školski tjedan. Navečer sanjam one noći,kada smo svi zajedno sjedili i razgovarali o mnogočemu,pogađajući kako će nam biti u školi,na zimskim,proljetnim,a zatim toliko očekivanim idućim ljetnim praznicima...ne sluteći ništa...
Nedjelja je,tako lijep dan,sunčan,svjež,pomalo neobičan. Sve me vuče da izađem van,ali,obaveze zovu. Da li je ovo jedna od mojih obaveza? Ili samo prokleti internet,prokleti blog,koji ti daje želju da napišeš svoje mišljenje,svoje LUDO radovanje,pa čak i svoje tajne želje,koje će se jednoga dana,vjeruj,ostvariti.
Daje mi utjehu jesen,čiji dani brzo prolaze,i tako znam da će još malo doći moj rođendan,pa nova godina,i još mnogo zabavnih dana koje valja iskoristiti na najbolji način,na način iz snova... A najviše volim kada mi netko kaže-brzo će to,dani su tako kratki. Možda nekad i je dobro što su dani tako kratki,ali možda nekad ne. Stvarno želiš da ti neki prekrasan dan potraje duže...
Počela sam čitati knjigu za lektiru,već,zabavna je,i radi se o maturalcu...jedva čekam svoj maturalac,ako i uopće budemo išli,zar ne? Naša raska stalno prijeti,i naše male dušice zbog te prijetnje da nećemo ići na maturalac još nam daju veći pritisak,i mi postajemo sve lošiji...sve zbunjeniji...sve buntovniji...no mislim,ne samo ja,i drugi to misle da se to događa tek tako...spontano...
Post je objavljen 25.09.2007. u 14:10 sati.