Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/moonsafari

Marketing

.:ljubav konkretno!:.

Image Hosted by ImageShack.us


Pritisak? Moze li se pritisak osjecati s 20 godina? Zbog ljubavi…
Da, ona nam konstantno zadaje muke. Ponekad i u sretnim vezama. Ponekad smo beznadno zaljubljeni. Ponekad svoju ljubav ne smijemo pokazati cijelome svijetu. Ponekad je voljena osoba udaljena stotinama kilometara. Ponekad je zabranjena. A ponekad ljubav i izblijedi…
Dakle, pritisak zbog ljubavi se moze osjecati bez obzira na godine. No ovaj put nisam mislila na takvu vrstu pritiska.
Radi se o pritisku okoline. I to na osobne odluke…

Ljeto sam provela bez ljubavi. Pocetkom ljeta bila sam usredotocena na posao, veci dio dana protekao bi na dalekom Borongaju, a od 18 sati s prijateljima. Da, izlazila sam s prijateljima, ali tko bi, zaboga, i prisao djevojci okruzenoj dvojicom celavaca?! Nisam, zapravo, ni razmisljala o ljubavi tada.
U redu, priznajem da sam jedno vrijeme bila izbezumljena zbog najavljene zenidbe Glinenog Goluba i nekih njegovih izjava. Sreca sto nam se svidjaju obiteljski odnosi kakve smo stvorili, pa sam ja ostala draga sestrica kada se pojavila njegova tiha patnja.
Priznajem i pogledanje sefovog sina na poslu.
Priznajem i ponavljanje anatomije krajem ljeta.
Priznajem i one besmislene poljupce kada samo moram napraviti neko sranje da bih se mogla izvlaciti iz njega i uvlaciti usput u dinamiku.
Sve to priznajem, ali to nije ljubav.
Osim onog prvog.
A onda sam otisla na putovanje (iz proslog posta) i tetak je zakljucio kako mi uzalud svi ispiti koje sam polozila kad onaj najvazniji nisam. Taj zakljucak je, naime, pao kad sam rekla da nemam decka. Zatim sam dosla kuci i u razgovorima s majkom neprestano dolazim na istu temu – kako bih si ja trebala pronaci nekog dobrog decka, eda bi mi ljepse prolazilo vrijeme u Zagrebu. Itakodalje.
O tom pritisku govorim!
Imam osjecaj da svi znaju bolje od mene sto meni treba. Ja sam naravno jos uvijek uvjerena da sam mlada i da imam vremena. E!
Ipak…
Zbog bilo kakvog pritiska, ljudi se malo zamisle nad sobom.
Razmisljala sam o dosadasnjim ljubavima i prilikama. Razgovarala sam s Injom o tome. I izlucila sam tri covjeka u mome zivotu. Plus jedan s kojim sam imala nesto predivno, ali smo oboje znali da ne moze dalje (Lujo).

Broj 1 ili covjek koji se prvi pojavio kao nesto sto je za mene dobro, racionalno i ne bas uzbudljivo bio je B. Bili smo u vezi 5 i po mjeseci kada sam prekinula tu agoniju u kojoj je on naporan, a ja zaljubljena u drugoga. Vukla sam tu vezu koliko sam mogla, no nesto iznutra me izjedalo. Tjerala sam se da ostanem s njim jer me volio, jer je bio dobar prema meni, jer bi ucinio apsolutno sve za mene i – jer sam mislila da tako dobrog decka vise nikad necu naci. Sto je mozda i istina.
Broj 2 je Glineni Golub. Mi smo bili u vezi 2 i po tjedna. Ali najljepsa dva i po tjedna u mom zivotu. Znate onaj osjecaj najsretnije osobe na svijetu, kada vam i ljudi prilaze govoreci da zracite…da, to sam ja bila s njim. Dok nije stiglo najodurnije ljeto ikad. On se prestao javljati i tu nisam mogla nista. Dosavsi u Zagreb najesen dogovorili smo se da cemo ostati prijatelji, ali to, jasno, nije funkcioniralo. On je samo muskarac, a ja sam bila zaljubljena do ludila, pa smo se povremeno „voljeli“ do sijecnja kada on vise nije mogao trpjeti moje ispade i pretjerivanja. I shvacam u cemu sam sve grijesila. Shvacam da sam i to JA upropastila. No nakon nekog vremena krenula sam dalje (iako nikad do kraja preboljela)…
Broj 3 je stigao malo prerano, odnosno prerano za jedno slomljeno srce. Broj 3 je Doms. Isprva je bio dobra rekreacija jer definitivno ne mozete shvatiti ozbiljno tipa koji fura brkove. No on mene jest shvatio ozbiljno. Na prvu loptu. Naravno da sam se ja neckala, prenemagala, izvodila gluposti i – spusila i tu priliku. Poslije je vec bilo kasno. On je imao svoj prvi javni nastup, ja sam poslala par poruka, moj se prijatelj nakljukao tabletama i paf – decko je pobjegao glavom bez obzira. Ja kriva – klap – 3. put!


I na koncu konca, kad sam se odmorila od tih ljubavnih situacija, kad me napokon vise nisu mucili nikakvi decki, javi se okolina s takvim pritiskom!
Sto sad? Krenuti u potragu punom parom; svojim zauzetim frendicama reci da mi traze zgodne frendove svojih tipova (sto je nemoguca misija!) ili se opustiti i cekati Princa da padne s neba (ili s konja) u obliku savrsene romanticne price? Mislim da nijedno od toga nece upaliti, ali sto bi rekla Carrie Bradshaw sinoc u Seks i gradu: "If I could master a stick shift, could a successful relationship be that far behind?” ili u prijevodu: “Ako sam mogla voziti auto s mjenjacem, kako nece i uspjesna veza biti odmah iza ugla!”





Post je objavljen 25.09.2007. u 13:07 sati.