Pregled posta

uspavana ljepotica

Izlazak u petak nije me zadovoljio pa u nedjelju odlucujem posjetiti Kijevsku nacionalnu operu i vlastitim se ocima uvjeriti kako plese na sva usta hvaljeni baletni ansambl. Buduci da ulaznice stoje izmedju 5 i 100 grivnji*, uzimam nesto losiji prosjek i placam 30. Prvi red loze, nije lose.
Dolazim vise od pola sata prije pocetka predstave (sam, jer je drustvo iz doma odbilo sudjelovati u toj "perverziji") i uzbudjeno cupkam, kao da me ocekuje prvi spoj, a ne predstava - i jos k tome baletna.
Ulazim u zgradu s duznim strahopostovanjem i pocinjem istrazivati. U podrumu je velika garderoba, velika kao cijeli parter (to cu, naravno, doznati kasnije), s vjesalicama uokrug prostorije. U sredini su udobni divani za sjedenje, vec popunjeni popunjenim damama u raskosnoj odjeci. WC pronalazim u hodniku sa strane i ugodno sam iznenadjen. Ni traga siromastvu koje su svi spominjali. Nove plocice, mnostvo pisoara, umivaonika, sapun u svim posudama, susila za ruke,... Mnogo bolji od wc-a u zagrebackom HNK (sto, priznajem, nije tesko)!
Elegantno odjeven i ljubazan gospodin, od kojeg sam maloprije kupio program (za dodatnih 5 jedinica ukrajinske valute), otkljuca mi lozu i zadovoljno se uvaljujem na svoje mjesto. Parter se velicinom moze usporediti sa zagrebackim (jos mislim na HNK), ali je zgrada nesto visa, sto joj daje dovoljno mjesta za loze i balkon na pet razina. Zidovi su prljavo bijele boje, sa zlatnim ukrasima (nista sto vec nisam vidio). Zastor tamnocrven sa neizbjeznim zlatnim detaljima.
Orkestar se uigrava, ljudi se skupljaju i vrijeme do pocetka brzo prolazi, iako predstava kasni pet minuta.
Nakon uvertire podize se zastor, a ja - o, moj Boze! Scenografija! Zar toliko boja uopce postoji?! Tu je svega: od raskosnih (naslikanih, naravno) stupova, golemih dvorskih stubista, svijecnjaka (cak i u sceni lova!), do perli i sljokica. U svim bojama koje mozete zamisliti, cak i vise. Pritom se te iste boje prelijevaju, a sljokice sljokaju.
A tek kostimi! Baletne su haljinice malene, ali zato ne pate od nedostatka boja i sjaja. Dapace!
Nakon nekolikominutnog privikavanja na titrajuce i bljestavo sarenilo uspijevam se ukljuciti u pricu. Svi je znate: kralj i kraljica dobiju kcer, a na slavlje zaborave pozvati zlu vilu, koja toj istoj tek rodjenoj, nevinoj djevojcici iz osvete navijesti smrt na sesnaesti rodjendan. Na svu srecu, jedna od dobrih vila ispravi zlu najavu i osudu na smrt zamjenjuje navijestanjem stoljetnog sna. Na sesnesti rodjendan djevojka, usprkos silnu ocevu trudu, dozivi nezgodu i zaspi. Nakon sto godina pojavi se krasan princ, koji poljupcem i snagom svoje ljubavi (na prvi pogled) prekine dugogodisnji san cijeloga kraljevstva.
Orkestar odlicno radi svoj posao i preuzima veliku ulogu u opustanju mog nadrazenog sustava osjetila. Ovim putem zahvaljujem dirigentu i svim clanovima sto su mekim zvukom ublazili moje rane, a prodornom me bukom natjerali da se uzivim u pricu. Plesaci snose ne manju odgovornost sto nakon nekog vremena prestajem obracati paznju na boje i pocinjem se koncentrirati na pokret.
Svaka baletna predstava koju sam dosad gledao (a nije ih bas bilo mnogo) ostavila me punog divljenja prema plesacima i njihovim fizickim mogucnostima. Za vrijeme i nakon Uspavane ljepotice pitao sam se, i jos se pitam, kako je moguce da nesto tako bolno i naporno djeluje tako njezno i leprsavo.
Dvije stanke medju cinovima koristim za detaljnije proucavanje vec spomenute prostorije. Bar obilazim u sirokom luku, jer se kod njega i prebrzo formira red, koje ovdje susrecem (i trudim se izbjegavati) precesto.
Nakon dvadesetominutnog pljeska, pun glazbe, pokreta i sjaja s pozornice izlazim u kijevsku noc. Na putu do stanice podzemne zeljeznice razmisljam kako je upravo Kijev prava uspavana ljepotica i kako je sama Providnost zeljela da upravo to bude prva predstava koju cu ovdje gledati.
Uistinu, toliko je slicnosti: spava vec mnogo godina, gotovo zaboravljen, njegovi stanovnici ponekad se cine kao da jos snivaju neki davno odsanjani san, no njegovo srce jos kuca i samo ceka pravi cas da se probudi. Oni koji su toga svjesni poceli su ga pripremati za taj veliki trenutak: krpaju i glacaju haljinu, lakiraju nokte, popravljaju sminku i frizuru,...
Na izlazu iz metroa, u pothodniku na Libidskom trgu susrecem jednu od brojnih starica koje ovdje stoje i prose. Vec su 23 sata, ali ona jos stoji. Ne prosi. Prodaje negdje ubrano cvijece. Drzi vec uveli strucak u desnoj ruci i jednim pogledom ubuhvaca sve ljude koji se uspinju stubama. A opet, kao da ih uopce ne vidi. Dok proucavam njezin zagonetni osmjeh i sare na marami kojom je pokrila glavu, pokusavam izbrojiti bore na njezinu licu. Kao da ce mi ta brojka pomoci da izracunam kada ce se tocno Uspavana Ljepotica probuditi.