lako je
imati
obeliske
slavoluke
trijumfalne
kapije
teško je
nemati
zid plača
Maro Šehović, Osiromašeni uran
I onda se dogodilo: jutro
U njemu trepćem: sumanuto
navučena na nevidljivu pozornost
s mislima ko jubox
Prstima rasipam emocije
preko telefonske žice
Vješam se o pokućstvo,
pravim slana jezera:
slinim i šmrćem
između zijeva i zijeva,
dotukla me trivijalnost,
razočarana,
mislila sam da mogu čitati
između redaka
i sijevati srećom 100km/h
dok grmjelo je,
Na nogama
švercala sam neispavanost
u leru, početničkom greškom