evo mene i mog novog posta...nisam baš prečesto na internetu pa ni ne stignem napisat..ovih dana je bila aktualna i Matejna na Viškovu pa sam se ludo zabavljala..petak je bio Zečić i bilo je predobro..u subotu i nije bilo nešto, sinoć je bio Stavros i bilo je fenomenalno..jest da se nisam ništa naspavala i ujutro mi je bila škola...ali isplatilo se ići...išla sam sa sestrom, Ivanom i Tinom-svojim najboljim prijateljicama....zato i ovaj naslov...možda će malo zvučat filozofski ali ljudi pravih prijatelja u današnjem svijetu je jako teško imati...uglavnom si dobar prijatelj samo kad nekome trebaš...žalosno ali istinito...pravi prijatelji su uz tebe uvijek...bio ti dobre ili loše volje...dijelite zajedno sreću i tugu...bol i radost...možete provesti sate i sate, jednostavno bez nekih razgovora u tišini...pravi prijatelj te uvijek razumije...uz tebe je kad nešto zatrebaš ne tražeći ništa za to...simpatije,zaljubljenost dolazi i prolazi ali pravi prijatelji uvijek ostaju...možda nisu uvijek kraj tebe...možda ne žive blizu tebe...možda ih ne viđaš svaki dan...ali oni su uvijek negdje tu-u tvome srcu...pravi prijatelj je danas rijetkost...pravi prijatelj je neprocijenjiva vrijednost..ako ga imaš trudi se da ga ne povrijediš i izgubiš...jer lijepo i istinito kaže ona pjesma...
...Svega će bit, al' prijatelja neće
Svega će bit, al' neće biti sreće
Svega će bit, pusti suza nek teče
Kad se prijatelji rastaju...
...Zbog žena plak'o sam ja
Nekad mjesec al' nekad i dva
Al' je najteže svatko zna
Kad se prijatelji rastaju
Zbog žena pio sam ja
Nekad mjesec al' nekad i dva
Al' me najteže sruši do dna
Kad se prijatelji rastaju
Svega će bit, al' prijatelja neće
Svega će bit, al' neće biti sreće
Svega će bit, pusti suza nek teče
Kad se prijatelji rastaju
Noćas mi ne budi ljut
Jer i nebo se sprema na put
K'o da ništa ne ostaje tu
Kad se prijatelji rastaju
Znam da ću opet vas sresti
Negdje zajedno mi ćemo sjesti
Ali tuga će ostati tu
Kad se prijatelji rastaju...
..pusa ljudi...
Post je objavljen 24.09.2007. u 21:24 sati.