Ima dana kada čovjek jednostavno „pukne“ i ne zna kuda dalje. Zapitaš se o Bože pa dokle više? Zašto se to nama događa? Zašto je Bog tako htio da se sve to dogodi? Zašto, zašto.zašto? Stalno si misliš da je to samo san i da ćeš se svakog trenutka probuditi i sve to nestati. A ujutro se probudiš i shvatiš da to nije san već surova stvarnost. I onda kad ti je najteže, kad misliš da nema nikakvog izlaza sjedneš za kompjutor, otvoriš stranicu bloga „Mala Anja“ pročitaš sve te lijepe komentare podrške i shvatiš da nisi sam u svemu tome.
Iako većinu tih ljudi ne poznaš, zapitaš se pa ako oni vjeruju koji te ne poznaju onda moraš i ti vjerovati u bolje sutra i nadati se. No da ne mislite da smo se predali, ne ne i ne. Dog god smo živi nećemo se predati ali jednostavno i mi smo ljudi od krvi i mesa. Tempo života nam je ubitačan i jednostavno mora doći dan kad čovjeku ništa ne polazi za rukom i jednostavno „pukne“. Ovih dana čitajući Vaše komentare podrške, zatim Vaše postove posvećene nama Kinky, Janić, Malena… vratiš se 9 mjeseci unatrag i polako vrtiš film prema naprijed.
Kada smo bili u najgoroj situaciji, kada nismo imali nikakvog izlaza (kreditno zaduženost, mama Jasmina bez posla) a Anja treba invalidska pomagala, treba ići na operaciju itd, itd, itd pojavio se „anđeo“ u liku gosp. Krešimira Pavkovića koji je rekao: ljudi stavite sve na blog, pa ko zna, možda će vam se javiti koja dobra duša koja je voljna pomoći a ako ne bar će te imati neki kutak da se“ispušete“ odnosno da vodite neku vrstu dnevnika za malu Anju.
Da, zahvaljujući tom plemenitom gospodinu mi danas imamo svoj blog i oni koji ne znaju taj čovjek je danas dopredsjednik novoosnovane Humanitarne udruge „Mala Anja“.
I ne samo da nam se javila pokoja dobra duša, nego jednostavno ljudi su dolazili na naš blog sve više i više, poneki bi pomogli financijski a neki sa svojom riječi podrške.
I onda na naš blog sleti dobra „vila“ u liku blogerice choco. Zahvaljujući choco Vi danas gledate ovaj predivni dizajn našeg bloga čije je ruku djelo. No choco ne samo da je promijenila naš dizajn već je u suradnji sa drugom „vilom“ blogericom slatkom žvakicom napravila akciju „Aukciju za pomoć maloj Anji“. Akcija koja je odjeknula ne samo na naslovnici bloga već u svim medijima(novine,televizija, radio). Zahvaljujući upravo toj akciji upoznali smo predivne ljude koji nam i dan danas pomažu, što financijski, što materijalno a što savjetodavno. Tu bi izdvojili gospodina Hermana Marija predsjednika Humanitarne udruge „Pomoć i ljubav“ iz Amsterdama te gospođu Vesnu Milčić-Trajbar majku također djeteta s posebnim potrebama, koja je između ostalog postala tajnica novoosnovane Humanitarne udruge „Mala Anja“. Što reći za gospodina Hermana kad smo toliko o njemu napisali, no jedno nikada neće biti previše a to je: Veliko Vam hvala gospodine Hermane za sve što činite i što će te činiti za nas i za našeg malog anđela.
I na kraju spomenuli bi i gospodina Đuricu Kurilić čovjeka od koga smo dobili smjernice kako otvoriti udrugu i koji nam svojim savjetima pomaže u svakom trenutku te naše ljude u inozemstvu a posebice našu obitelj Šilić Željke i Maria koji su samo zbog naše Anjice digli na noge sve naše ljude u Švedskoj.
I sad kad vidiš gdje si nakon tih devet mjeseci možemo reći samo jedno Hvala.
Hvala Vam Krešo. Žvakica, choco, kinky,janić, kvadar…..Marijo, Vesna, Đurica, Željka i Mario…..hvala Vam na predivnim jutrima….. hvala Vam što ste omogućili našem anđelu da ima sve potrebno...hvala Vam na činjenici da nismo sami i da ima još dobrih ljudi koji će Vam pomoći….hvala Vam svima koji posjećujete naš blog i pružate nam podršku……hvala Vam na jednom neopisivom i predivnom osjećaju kada otvorimo naš blog….hvala Vam znajući da ste uz nas kad nam je najteže!!!!
Post je objavljen 24.09.2007. u 20:20 sati.