All That You Can't Leave Behind
Ovi dani mi nisu bili laki...jučer sam se dosta ozbiljno posvađala sa svojim najdražim...spremila sam stvari u namjeri da odem doma...opet...to često radim,spremam stvari i pokušavam otići...kad god svađa postane toliko ozbiljna da nisam više sigurna da se ima smisla svađati...ili miriti...
Ali još uvijek nisam ni jednom uspjela otići...jer kad bih otišla,poznavajući sebe,teško da bi se vratila...a nisam otišla jer svaki put sva ta ljutnja i tuga nestanu pred onime što mi znaći moj najdraži...jednostavno zaboravim zbog čega se svađamo i osjetim potrebu da ga zagrlim...i grlim ga dugo,dugo...
I ništa,ni jedan problem nije dovoljno velik da zaboravim ljubav koju osjećam prema njemu...i onu koju on osjeća prema meni...
Ima stvari kojih se jednostavno ne možemo odreći...stvari koje previše volimo...koje su nekako,putem,postale veliki dio nas...i bez kojih bi ostali i bez sebe...
Neke stvari,osobe,snovi,stavovi...sve je to ono od čega ja ne odustajem...ne lako, ne bez borbe...to su stvari koje su dio nas i koje uvijek nosimo sa sobom...koliko god daleko bile od nas...
Post je objavljen 24.09.2007. u 18:59 sati.