Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/decembar2001

Marketing

Zaljubljen sam

Prvo što mi je palo na pamet je da mu razvalim facu.
A onda dok sam sjedio pored nje milujući joj lice, ohladio sam misli i predložio:
"Da odemo na policiju?"
""Neka, pusti me malo!" - rekla je tiho i stisnula oko mene ruku provučenu iza mojih leđa. Držala je glavu u mome krilu i duboko disala. Usnica joj je bila natečena i crvena. Nije dala da joj donesem led. Nije dala ništa. Sjedili smo tako u polumračnoj sobi.
"Mislim da bi trebalo da pođemo na policiju. Tko zna na što je kreten sve spreman!" - rekao sam zabrinut istinski za nju.
"A i na posao ne možeš poći takva! Daj, pokreni se. Moraš nešto poduzeti."
"OK, u pravu si. Zbilja bih trebala radi posla poći i izvaditi uvjerenje od liječnika."
Ustala je i zateturala preko sobe, a ja sam pritrčao da ju pridržim. Poveo sam ju ispod ruke do druge sobe, gdje je iz ormara izvadila traperice i majicu. Na izlasku iz kuće s komode u dugom hodniku dohvatila je torbu.
Rekao sam joj da me sačeka dok dovezem auto i ne izlazi na ulicu.

Nakon liječničkog pregleda, otišli smo do policijske postaje i uz liječnički nalaz, podnijeli prijavu o zlostavljanju.
Bio sam bijesan, gledajući tu krhku ženu povrijeđenog lica, kako tužnoga pogleda razgovara s policijskim djelatnikom.
Nikada nisam mogao shvatiti muškarce koji se ne kontroliraju u ljutnji.Ja nisam osobito cijenio žene. Ali ih nikada ne bih udario. Čak sam zamišljao ako bih došao u situaciju da me ženska ošamari, pokušao bih ju uhvatiti za ruku. Ali ako bi me iznenadila, OK. Jedino normalno je okrenuti se i otići. Pa žene su tako krhke.
U povratku je pozvala telefonom na posao i rekla da neće moći na sutrašnji let i da će se javiti odmah u jutro kod šefa.
Ušli smo u dvorište.
S ulice su se čuli turisti u šetnji i žamor glasova.
Ja sam ostao vani i pripalio cigaretu. Nakon što se presvukla, vratila se i sjela u stolicu.
"Katarina mu je rekla da će još razmisliti da li da ode iz kuće k njemu, jer me ne želi ostaviti samu. A on je podivljao. Ravno iz zračne luke stuštio se ovamo kao nevrijeme. Slučajno nisam zaključala kapiju, jer sam se vratila iz trgovine. A on je samo uletio u kuću, uhvatio me za kosu, šamarao, urlao...Tako sam se silno bila uplašila. Izgledao je kao zvijer. Nikada me nije udario za sve ove godine. Mislim da mu je netko rekao da nas je vidio ispred zračne luke i da je to u stvari pravi razlog njegovoga bijesa."- pričala je tiho, dok je ruke držala u krilu. Slušao sam ju pažljivo i nisam se micao s mjesta.
"Još jednom davno sam pokušala vezu s jednim muškarcem, ali tada ga je on sačekao, priprijetio mu i rekao da sam mu žena. Možeš misliti? Čovjek se nikada više nije pojavio."
Primaknuo sam stolicu pred nju i uzeo njene ruke u svoje.
"Hoćeš li da ga potražim?" - upitao sam ju, u želji da preuzmem ulogu njenoga zaštitnika.
"Ne! Za sada je bolje da ne zna za tebe. Moram ovo uraditi sama."
Prinio sam njene ruke na svoje usne i ljubio ih. Gledala me ravno u oči.
Ustao sam i kleknuo pred nju. A ona se pridigla i uzela me za ruku. Povela me u kuću.
Slijedio sam ju kao pas. Koračali smo prema njenoj spavaćoj sobi. To sam uspio vidjeti u prolasku kada smo pravili kavu zajedno. Na širokom francuskom ležaju držala je ružičasti prekrivač sa razbacanim jastucima i ružičastim zekom.
"Zagrli me." - rekla mi je kad smo stali pored kreveta.
"Hoću, ljubavi. Radit ću sve što kažeš!" - šaputao sam joj na uho. Ljubio sam joj kosu dok smo stajali zagrljeni, a ona je tiho uzdahnula. Sjela je na krevet i gledala me odozdo. A onda se ispružila.

Probudio me cvrkut ptica. Još sunce nije bilo izašlo. Ugodna svježa zora je donosila novi dan. Zara je pored mene ležala lica okrenutoga prema meni i spavala kao malo dijete. Usnica joj je bila još i više natečena. Polako sam se izvukao i otišao do kupatila. Dok sam se tuširao, otvorila je vrata od kabine i zagrlila me s leđa.
Zar je trebalo išta govoriti?
Zar riječi ne bi kvarile ono što smo oboje osjećali?
Uz ovu ženu želio sam starjeti i na klupi u parku za nekoliko desetljeća hraniti golubove.

* Zaljubljen sam - dio XII
* I... što sad? - dio XI
* Moja Zagora - dio X
* Plaža - dio IX
* A sad o pilotu - dio VIII
* Neočekivano - dio VII
* Sam sa sobom - dio VI
* Kava u Minhenu - dio V
* Tantalove muke - dio IV
* Travel with Croatia airlines - dio III
* Uvod u anatomiju - dio II
* Zbrajanje i oduzimanje - dio I

Post je objavljen 30.09.2007. u 00:05 sati.