Na stolu su ostale razbijena vaza
i pepeljara puna sitnog kovanog novca.
Do stola je, umjesto stolica,
kao što bi trebalo biti,
zjapila rupa.
Obiteljska slika, ormar, krevet, cijeli zid
završili su u komadima.
Sada rupa puna blata
čuva uspomene na veselije dane,
pomiješane sa kalom zagrebačke svakodnevice.
Na licima su čuđenje i strah pomiješani,
isprepleteni sa žalošću.
U očima suze.
I pitanja.
Bez odgovora.
Post je objavljen 24.09.2007. u 11:46 sati.