Marketing
Place to be
Henriette se budi i ubacuje kovanicu u džuboks u kutu sobe. Pjesma počinje kao novi dan, svaki puta isto, svaki put iznenada. Poznati muškarac leži u suprotnom kutu, zadnji trzaji sna miješaju se sa zvukom pjesme iz džuboksa. Najviše od svega voli kad sjene postanu poznate stvari. Vani je grad gledao svoja posla, to je bilo dobro, jer mu nije ostavljao mjesta za uzmak.
Henriette se oblači, muškarac je gleda, muškarac kuha kavu, ne više od rutine, ne manje od slobode. Sa džuboksa dopire Nick Drakeov Place to be, mala posveta zidovima. Otkud Džuboks u sobi zna samo Henriette. Najbolje je da tako ostane, ništa nije bogohulnije od ukrasti ženu tajnu.
Muškarac diže roletu, tanku opnu koja ga dijeli sa gradom. Pit će svoju kavu dugo dugo a onda mu se predati, Henriette će ostati još malo, čuvajući tajni iz džuboksa.
Dan je počeo sunčano, i kako se čini, danas je prelijen da bi se predomislio..
Post je objavljen 24.09.2007. u 11:17 sati.