Marketing
Razmišljala sam o jednoj novo stvari, o problemu inkulturacije. Mom vlastito problemu. Naime, kad sam onaj jedan šugavo kišno imigrantski dan hodala po Ljubljani vidjela sam grafit Slovenija Slovencima i u sklopu natpisa crtež nekog tipa.
I pomislila sam odmah, naravno Fuj, koji šovinisti.
Onda sam pomislila Čekaj malo, možda je to ironično, možda je taj tip nacrtani neki Neslovenac, ful važan za Sloveniju i oni s ttim zapravo ismijavaju takve parole.
Kao da nacrtaš recimo Teslu i kažeš Hrvatska Hrvatima.
Ali ja ne znam tko je taj tip.
Ali znam tko je Tesla. Zato što sam odavde i ovdje.
I tako ta mala mala udaljenost, ta mala mala kulturalna razlika meni ne dopušta da razumijem ironiju ili da se zaista naljutim nad govorom mržnje.
Sličan primjer je od jučer, s neta, madame Michou - ja nemam pojma tko je Mme Michou, ne znam ni je li to pozitivno ili negativno kad se za nekoga kaže.
Fali mi kontekst. Moj kontekst je više manje samo ovdje. I nigdje ne mogu biti bolja nego ovdje. Nažalost. I to me sad malo brine i ždere. Ne jako, sasvim malo.
Ali ne razumjeti ironiju, ne razumjeti je li s madame Michou netko pohvaljen ili pokuđen... 
Ali, hah, prepoznala sam sedmog najbogatijeg čovjeka na televiziji. Iako, naravno, nisam znala da je to baš on ali učinio mi se poznat. I kad su mu rekli ime ja sam pobjesnila i govorila ljutito mami i tati sve što znam o njemu a oni me nisu šljivili 5%.
Neću nigdje biti bolja nego ovdje.
Nije u svijetu nebo tvoje.... miruj miruj srce moje....
Kad odemo u Pariz moramo ići posjetiti grob od strica V, tj. vi ne morate ali ja moram.
Post je objavljen 24.09.2007. u 10:51 sati.