Marketing
hurt
Ponekad sama sebi nisam jasna. Gdje je sad nestao onaj smješak i ona kučka koja je bila u meni? Gdje se sad sakrila... zašto nije tu kad je trebam? Boli me... hvala mu na svemu, al ja želim ić dalje...ne želim se zadržavati nad nekim glupim činjenicama. Tak sam lijepo krenula i opet stajem. Opet me uspio pokolebat, al zašto... želim bit zla, prema njemu, njima...ma ne želim ih uopće. Šta će mi takav život? Gdje sam samo lutkica koja pleše onako kako joj drugi narede. Ne to nisam ja, ne mogu biti, ne želim... Nisam anđeo kad im lažem, prčkam po stvarima koje su meni zabranjene. Hm, teta bi trebala biti odgovorna i pristupiti nekim stvarima sa zrelijim razmišljanjem. Kak da sama sebi olakšam, ne želim se vraćati...niti ću se vratiti. Neke stvari su se popravile, osoba koju volim jako (ma najjače) se vratila, tj.nije ni otišla, al je opet tu...blizu, njen smješak mi uljepšava dan... Grije me poput sunčeka kojeg nema 
, eh... tak je to. Samo kažem ˝jedva čekam četvrtak˝... Moram nać neki poslek da maknem misli od svega. Baš sam pričala svom anđeleku kak kad sam sama i kad nemam posla mislim na gluposti i dođe mi da donesem neke krive odluke. Da, tak je to... eto i ja se malo jadam, iskaljujem...i tak... Nepravedno je! Eh...
Post je objavljen 24.09.2007. u 10:51 sati.