Marketing
Let's waste time chasing cars around our heads
Jao buraz, već je ponedjeljak... 
Kako ti vikendi brzo prolaze, to je strašno nešto. Ali ovaj vikend sam iznenadila samu sebe. Učinila sam tri stvari za koje nisam mislila da će se dogodit ni u snu. U petak sam se pošteno ubila pelinom, iako sam rekla da ne pijem pelin. 
U subotu sam rasturala na tekmi, iako sam mislila da neću ni uć u teren. 
A u nedjelju sam učila, iako sam bila uvjerena da neću ni otvorit knjige. 
Postajem karakter jebote...
Kad smo već kod karaktera, to mi je malčice nepoznata tema. Nisam baš neki karakter. Počevši samo od pušenja. 
Mogu bez cigarete bez ikakvih problema, ali naravno da nisam prestala pušit. Niti hoću tako skoro. Najvjerojatnije. Ne želim reći ne. Iako ima 1000 razloga protiv nečega, ja nađem 1001 za, samo da ne kažem ne. Jer je lakše ovako. Oko NE se treba trudit. A ovako je lakše...
Čemu još ne znam reći ne? Ljudima koji iz dana u dan rade budalu iz mene. Jer sam naivna i mislim da će se takve stvari promijeniti. A neće. Tek kada kažeš ne, onda se stvari mijenjaju. A ja uvijek šutim sa strane, i gledam slijepo u njih i uporno ih pokušavam promijeniti. Da sam tako uporna s cigaretama, nikad ne bi ni počela pušit.
Take everything from the inside
And throw it all away
Cause I swear for the last time
I won't trust myself with you
Ljudi griješe. Previše energije ulažu u ono što je naprosto nemoguće ostvariti. Kada bi se ta energija preusmjerila u realnost, a ne nestajala u imaginarnom, svijet bi bio ljepše mjesto. Ali ljudi su takvi. Sanjari. Ne prihvaćaju stvarnost i vjeruju u promjenu. Eh, kad bi se svi mogli spojiti rukama ili bilo čime i zajedno kanalizirati energije u loše ljude, u one koji su izgubili vjeru u sebe ali u koje mi vjerujemo. Kad bi mogli... Ali ne možemo. Vrlo jednostavno. No možemo pomoći jednoj osobi, ali onoj kojoj je zaista potrebna pomoć, ona osoba koja ju neće odbijati. Ali i ovo već polako zvuči kao san. Možda je vrijeme da se probudim.
Čemu još ne znam reći ne? Sreći. Znam da ovo ne zvuči logično, ali meni je savršeno logično. Sreća je prevrtljiva, kao ljubav i kao sve ostale ugodne ili manje ugodne emocije. A kao što je jedna djevojka rekla, na lijepo se lako naviknuti. Zato ja, ma kako to ludo zvučalo, mislim da sreću u početku treba malčice odbacivati. Ne u potpunosti odbaciti, ali ni u potpunosti prihvatiti. Ostaviti nešto za poslije, kad ne bude tako lijepo i ugodno, da imamo s čim napuniti baterije.
Eto, to je meni cilj. Krenuti polako sa srećom. Sad, na samom početku veze, kad je sve zaluđeno i predivno, prihvaćati sreću u komadićima. Zaista to želim i stvarno se trudim. Ali je jako teško. No ovaj put ću probat iznenaditi samu sebe (opet, ali na duži period) i ići trnovitim putem, a ne ugaženom stazom.
I ovo me dovodi do kraja. Čemu još ne znam reći ne? Ljubavi. Ali ljubavi se nikad ne smije reći ne. Ljubav je... Ljubav. Najveća emocija, najjača, ima natprirodnu, znanstveno neobjašnjivu energiju. I nikad, ama baš nikad joj se ne smije reći ne.
Post scriptum
Komadić Seala za komadić sreće...
Then the rainstorm came over me
And I felt my spirit break
I had lost all of my belief you see
And realized my mistake
But time through a prayer to me
And all around me became still
I need love, love's divine
Please forgive me now I see that I've been blind
Give me love
love is what I need to help me know my name
Through the rainstorm came sanctuary
And I felt my spirit fly
I had found all of my reality
I realize what it takes
Post je objavljen 24.09.2007. u 10:49 sati.