Marketing
No need to translate,'cause my eyes give me away.........
Jel me se sjećate?
Tu sam.Napokon.
Od kud da počnem?
Put u metropolu se odužio na 2 tjedna. Jedan ispit položen, al je uvjetni ostao za 2 tjedna (hvala na dekanskom roku).Hoću li ga proći? Ko bi to znao, prolaznost je mala, prof.nemogući.Mislim da ću ovih dana malo spavati, više se družiti sa knjigom od 600 strana.
Sve ovo sa faksom me nervira, pogotovo prodike od određenih osoba. Najviše me pogodila stričeva izjava:"Nisam u to htio vjerovati, al ti si umjetnica u duši koja nikad neće završiti ništa više od srednje škole." Hvala ti na potpori,stvarno.
Oh...
Rođendan prošao,proslavila ga nisam, možda ni neću, čestitke sa svih strana,pokloni, većinom u šuškavom obliku(op.a.novac).... Moram pohvaliti brata koji mi je kupio ove patike.Stvarno me iznenadio...
On je za 2 glave viši od mene, crne kovrčave kose, predobrog tijela, drag, razgovorljiv, smiješan.... I,najvažnije,moj.
Savršen je osjećaj imati nekog takvog pokraj sebe,dok možete biti zmotani, ozbiljni, pospani, šutljivi, narajcani..skupa. 
Sad znate da sam živa, učim još uvijek, puno ljubim.
Gibam. Bez brige bit ću tu negdje blizu...
Uživajte,pusa.
Post je objavljen 23.09.2007. u 23:14 sati.