U neko doba smisle se buduća Beškerica i Bešker vjenčati. Lakše reći nego učiniti! Piše Bešker popis koga bi sve trebali pozvati - ispada lista od sedam stotina ljudi. Onda nalegnu reducirati listu, premišljaju nad svakim imenom, smanje listu na šest stotina i osamdeset, ali se pri tome prisjete još devedeset osoba koje su u prvi mah zaboravili. Dok su se tako danima mučili s listom uzvanika, Bešker je upoznao još šestero ljudi koje bi baš rado pozvao u svadbu. Vide oni, ako tako nastavi, nikada se neće oženiti.
Nakon što su razmotrili situaciju sa svih strana i dobro razmislili, ode Bešker u turističku agenciju, odabere najzanimljivije putovanje, tri tjedna brodom po Mediteranu, uplati za buduću suprugu, sebe, kumu i kuma i odu njih četvero na krstarenje, te se Beškeri lijepo vjenčaju u ambasadi u Kairu. Ondje kupe gomilu razglednica i pošalju svima koje bi pozvali na vjenčanje obavijest što su učinili. I tako su se dobro proveli, odmah obavili i bračno putovanje, prošli nekoliko puta jeftinije i poštedjeli se svih vaza, miksera i umjetničkih slika koje bi dobili na dar.
Još kasnije su izbili nekakvi Egipatsko-Izraelski ratovi, raketa pala na ambasadu i raznijela sve u božju mater, dokumentacija uništena i Beškeru laknulo da su svi službeni tragovi njegova zlodjela uništeni.