Preselila sam se pod "nebo iznad Trnskog" u mali šareni stančić s Čarobnjakom i guštam ko prase.
Prvi tjedan smo svaki dan poslije mog posla odlazili autom u kupovinu kućnih potrepština, i obišli smo pola shopping centara u gradu. Budući da u Zagrebu inače nemam auto, nikad ne idem na ta mjesta, i nisam imala pojma
a) da ih ima toliko
b) da su tako velika
c) da su tako puna ljudi, a bome i zabavnih stvari.
Recimo, tavu na trešnje nisam očekivala.
Obišli smo sve okolne dućane, soc-minimalističke kafiće s jeftinom i ne baš finom kavom, parkiće i šetališta za pse, i naučili najkraće puteve do seke. Prijatelj prijatelja je bio prijatelj od Johnnyja Štulića, pa sam čula da je živio tu u neboderu kod parka, a i hrpu priča tipa "uz ovo stablo se jednom pijan popišao". Al i bez Johnnyja, kvart ima neku soc dimenziju, u najljepšem značenju te riječi, i baš mi je lijepo u novom domu.
.
.
.
Otkad sam zadnji put pisala, bila sam na dva vjenčanja i jednoj djevojačkoj večeri, pa sam malo u tom happily ever after modeu. A zadnje vjenčanje je bilo sinoć i jako jako dobro pa sam malo i u mamurnom modeu.
.
.
.
Išla sam na jednu maminu promociju, pa sam se sredila i obula štikle da budem lijepa koliko i ponosna, i još se malo oporavljam od nekih dobacivanja na ulici.
Seka i gospodin Golubić su dobili dolje spominjanu kujicu, i u obitelji postoji konsenzus da su potpuno pošašavili. Al postoje puno gori načini da čovjek potpuno pošašavi, pa se navikavamo.
.
.
.
ovo je samo flash zadnjih tjedana, još uvijek sam na dial-upu, mada će ljubazni ljudi iz Iskona sigurno uskoro doći da nas usreće. Čarobnjak i ja se još natežemo oko kompjutera, zbog moje sklonosti ka surfanju i višenju na Facebooku kojoj može komkurirat samo njegova ovisnost o igricama, a stan je premali za dva kompa. Ako netko ima efikasan sistem za rješavanje ovakvih problema, neka javi.
Post je objavljen 23.09.2007. u 18:31 sati.