Marketing
I just want to stay with you in this moment FOREVER
evo mene nakon vise od 3 mjeseca. razlog nejavljanja - dvokratno radno vrijeme 'konobarice' (koji put bim najrade rekla da sam bila smetlar) plus lijenost. cijelo ljeto nisam palila kompjuter pa nije ni cudo da se nisam javljala... a ljeto je bilo...hm...bilo je i dobrih i losih trenutaka ali bilo je jedno od najboljih u mom zivotu. i to samo zbog posla. istina da je znalo bit naporno, ali bilo je super drustvo i zbog toga mi je uvijek bilo lakse ic na posao. prvih tjedan dana sam bila koma, jedva stajala na nogama i proklinjala dan kad sam odlucila radit. znam da sam onda svima govorila kako sam glupa i da im je pametnije da doma uzivaju nego da rade. ali nakon par dana sam promijenila misljenje. skompala sam se s jednom curom i odmah mi je bilo lakse kad sam znala da imam nekog s kim mogu pricat bez beda. i vjecito smo stopirale skupa, i za doma i za na posao... bilo je tu i malo jebavanja u zdrav mozak od strane svih, i svadanja i zajebancije...cijelo ljeto sam bila doslovno hiperaktivna, nisam mogla sjedit 5 sekundi na miru, cak i kad sam imala slobodno popodne umjesto da se odmaram isla sam radit palacinke. zadnjih 10 dana na poslu sam bila koma, stigao me kronicni umor. po noci sam spavala 6-7 sati najvise i ako sam spavala po danu jos sat-dva. i jedva sam cekala da dode 2.9. navecer, da konacno bude gotovo... ali kad je dosao 2.9. navecer.... nestao osmijeh s lica. toliko sam se vec bila navikla na svih i znala sam da ce mi uzasno falit, cak i oni koji su me najvise zivcirali. razmisljala sam da pitam da prvi tjedan skole jos radim popodnevnu smjenu ali sam odustala od toga. i onda je pocela skola... i da me netko sad pita gdje bim radje, na posao ili u skolu, moj odgovor je POSAO. maltretiraju te manje nego u skoli i jos te plate za to. ali kad bim nekom s posla to rekla uvijek bi mi rekli da cu tek kad zavrsim skolu znat koliko mi je bilo dobro... a znam ja to i sad, ali jos se borim s kronicnom dosadom, ne mogu se prisilit da mi postane dobro u skoli... i da, taj posao mi je ostavio i jednu posljedicu, za koju se ne mogu bunit... i sad si mislim, jebote koliko bim toga bila propustila da sam cijelo ljeto ljencarila doma. ovako sam se cijelo ljeto uglavnom kidala od smijeha...
ali... sad je gotovo s tim, bar do 22.6.2008. a onda cemo vidjet. ali kako je rekla jedna moja frendica, nekako se cini da druge godine nece biti tako dobro... a ma, cemo vidjet. sad treba prezivit skolu... i spustit se na zemlju i vratit u stvarni svijet. to mi jos nije uspjelo, jos zivim u nekom svom svijetu iz kojeg ne zelim izaci... ali sve u svoje vrijeme, necu se na nista prisiljavat... mozda i zauvijek ostanem tamo :) i skuzila sam da sam se jako promijenila u jednoj stvari. sad me uopce, ama bas nimalo nije briga za to sta ce drugi govorit o meni, sve dok mi se ne petljaju u zivot i samo govore.a ako se pocnu petljat tamo gdje im nije mjesto, upozorenje - rigam vatru. i odlucila sam da cu iskoristavat maksimalno zivot, rade radit gluposti nego gledat kako ih drugi rade. i vise necu zalit za nekim stvarima. za nekima hocu jer ne postoji osoba koja s vremena na vrijeme ne pozali zbog necega, ali da cu mislit lose o sebi ako napravim nesto sta zelim ili sta vec, da ne filozofiram previse, to sigurno necu. kako je ljepo kad te bas briga za sve.... mozda je to samo dio onog mog svijeta u kojem zivim... ali ne zelim se probuditi ako je tako... zelim zauvijek ostat ovako luda i spaljena kakva sam sad... jer ne mogu rec da mi je bilo kad prije bilo bolje...
Post je objavljen 23.09.2007. u 18:26 sati.