Pregled posta

Gromobran i oluk

Malo o gromobranu i oluku, uz dodatak tri slike one pukotine glazure na jednom od balkona. Na jednoj slici se vidi pukotina prije sanacije, na drugoj u tijeku sanacije i na trećoj nakon neuspješne sanacije. Zaključak je naravno prilično jednostavan. Tako se ne radi. Za one koje zanima, osim što su izvođači bezveze izveli kažin (jer im se žurilo) i što nisu dobro sanirali pukotinu, posljedice zbog lošeg stanja podloge (po pitanju runjenja - valjda je dobra riječ) bile su loše i po naš džep, jer smo se morali iskeširati za razne dubinske impregnacije, kako kod pločica (manje) tako kod parketa (više). Mislim da smo za oko 120 m2 prostora sa parketom potrošili 4 kante (zbog dva sloja, dan za danom) dubinske impregnacije, a svaka kanta je koštala oko 313 kn. Baš me zanima da li se i inače stavlja impregnacija za recimo pripremu podloge za parket.

Gromobrani

Gromobransku instalaciju na krovu smo izveli u našoj režiji. Proučili literatruru, pitali google i nadzornog, tvrtka Hermi mi je dostavila njihov katalog, pogledali što se može kupiti i zaključili da možemo mi to sami napraviti. Nabavili gromobransku traku. Uzeli brusilicu, a potom i bušilicu u ruke. Malo spretnih ruku i sve se da izvesti. Uglavnom cijela nauka oko gromobrana je prvo u određivanju koji postotak gromova se želi uhvatiti i odvesti preko gromobranske instalacije u odnosu na one koji će udariti direktno u kuću. Dobije se jedan promjer i može se zaključiti koliko štiti određeni dio gromobranske instalacije druge dijelove kuće. Štiti znači da će taj i taj postotak (sukladno promjeru) gromova privući, a da ne udari nekoliko metara pored.

Za one koji misle da će gromobran na jednoj kući štititi drugu kuću pred, grdno se varaju, jer se ne radi o tome da gromobran privlači grom u širokom rasponu od recimo 100-200 metara, već se radi o statističkom hvatanju gromova s obzirom na njihov posljednji probojni razmak. Naime, grom ne ide pravocrtno sa visine 2-3 km direktno dolje, već u nizu prilično nepravilnih skokova (10, 20, 50 m, itd. ovisno o snazi), te nema šanse da gromobran na jednoj kući štiti drugu kuću. Što je manji posljednji probojni razmak manja je i struja koju sadrži grom, te ako sam dobro razumio, te gromove slabije struje klasično postavljena gromobranska instalacija ionako 'statistički' ne štiti, a pogotovo da bi uopće dio druge kuće ušao slučajno u štićeno područje jednog dijela gromobraske instalacije.

Ono što se mora razumjeti je da je priča oko gromobranske zaštite prilično složena, i uključuje pravu nauku oko ispravnog štičenja i sigurnog odvođenja stujnog izboja, no cijela ta nauka je i nastala zbog optimalnog postavljanja gromobranske instalacije. Tipa može se po određenom modelu znati da li 'statistički' gromobran na zvoniku hvata željenu količinu gromova, a ujedno i štiti na isti način cijelu crkvu. Na klasičnim kućama, pravokutnog oblika i kosog krova ionako se ne izvodi ništa više (vjerojatno radi nekakvog optimuma cijene i dobivenog) od postavljanja gromobranske instalacije po svim rubovima krova i po sljemenu, te se defakto dobije faradejev kavez. A to smo mi i učinili. Sigurno nismo imali namjeru dizati posebni gromobranski stup ili dva, te tako eventulano zaštitili kuću od gromova, a naravno za to bi trebao pravi stručnjak koji bi proračunao visinu, udaljenost i sl.



Oluci

Šok i nevjerica. Naime nakon što smo postavili oluke došli smo do jedne prilično neugodne spoznaje. Radi se o tome da je crijep Bramac Mediteran tako dizajniran da pri našem nagibu krova vraća dio vode uzdužno nazad po crijepu (dobrih nekoliko centimetara) i rezultat je da svako toliko nekolio kapi dođe do prostora između okuka i fasade. Mi smo sa vodenim šmrkom simulirali kišu i analizirali odvodnju vode u oluk tražeći da li eventualno voda preskače negdje oluk pri velikom naletu vode, a otkrili da pri manjoj količini vode dio kaplje nazad i defakto pršće po fasadi. To je jedan manji dio vode koji pršće po fasadi, nekoliko kapi svaku sekundu, no nešto što definitivno nismo očekivali, a zanimljivo da se javlja samo kod sporijeg mlaza vode. Nije bilo druge nego smisilti rješenje.

Rješenje je došlo u vidu dodatka oluka u obliku limene trake, po kojoj će one kapi sa početka priče kapati i vraćati se nazad u oluk, odnosno neće padati po fasadi ili lagano se cijediti po vanjskom rubu oluka, te kapati dolje. Iskreno, sam posao nije bilo ništa zahtjevan i odradili smo ga u sat-dva posla, a mislim da smo poboljšali kvalitetu odvodnje vode sa krova za cijelu jednu klasu. Ja bih iskreno poludio da stojim ispred kuće ispod lindre (vijenca) pri maloj kišici, a da mi se niz fasadu lagano spušta vodeni trag ili kaplje sa doljnje strane oluka voda koja tamo nije smjela doći.



Internorm i točkica

Javili su se iz Internorma kako bi trebao doći neki stručnjak za komarnike i da će on pogledati stanje, a kako nisu prošle reklamacije na dva stakla, jer se ne vide dobro na slikama nepravilnosti. Uglavnom radi se o maloj crnoj prljavštini (nutar dva stakla) od milimatar dva, koja se vidi na metar udaljenosti od stakla (kada je staklo čisto) i o mjehuriću zraka od dva-tri milimetra na staklu klizne stijene. Probao sam slikati i ustanovio da je ključni problem u fokusiranju, pošto naravno fotoaparat fokusira detalje kroz staklo, no ono što me naljutilo je druga stvar.

Zbog njihove inertnosti u rješavanju problema, bolja polovica sada ne želi više da mjenjaju stakla u strahu da ne naprave druga oštećenja na recimo drvenariji prozora ili klizne stijene, ili da neki drugi problem iskrsne koji još ne možemo anticipirati. Npr. tko je mogao očekivati da se promjenom mrežice komarnika više neće komarnik moći podignuti do kraja. Ako netko misli da možda cjepidlačimo, samo ću kazati da klizna stijena (bez kutije i roletne) košta (sa svim popustima i uključenim PDV-om) dobre tri prosječne plaće u Hrvata i nekako čovjek očekuje da takvo staklo nema zarobljeni mjehurić u sebi. Mogu oni pričati da je ta stolarija Mercedes među stolarijom, no da vam novi mecedes dođe sa mjehurićem u šofer-šajbi ne bi vam bilo svejedno, pa bio mjeruhić i na suvozačevom dijelu.

Osim dotičnih stakla (od kojih smo sada odustali) ostali su im sljedeći problemi od kojih nećemo odstupiti. Želimo da se svi komarnici mogu podignuti i spustiti do kraja i želimo da sve roletne proizvode isti (prihvatljiv) zvuk pri spuštanju i dizanju. Još dok je bio predstavnik Internorma sa njihovim distributerima na kući ukazao sam na problem oko nekih roletni, gdje se po njima radi de je možda izašlo nešto iz ležišta ili nešto slično i da će to rješiti. Kako imamo roletne koje se ne proizvode značajne decibele pri radu znamo da može biti značajnije bolje. Zato neka to rješe. Također tražimo da saniraju ogrebotinu na vanskoj stijenci balkonskih vratiju na koju sam ukazao još prilikom instalacije. Mislim da ne tražimo previše.

Ono što meni posebno smeta je činjenica da tvornica 'ko fol' nema u sklopu proizvodnog pogona detekciju nedostataka na staklu, pa konačni proizvod dođe do njihovih kupaca, te ih dovede praktično na gotovu stvar, gdje se počnu kalkulirati prednosti i nedostatci zamjene. Da su nas iz tvornice nazvali i kazali da je došlo do greške u proizvodnom pocesu i da nam mogu kliznu stjenu ponuditi u pola cijene zbog toga, vjerojatno bi pristali na to, jer doista nije toliko strašno. Ali kada ti dostave gotov proizvod, 'bez provjere kvalitete', po punoj cijeni i onda se prave mutavi definitivno nije uredu. Pogotovo što je sada sve gotovo i prisiljeni smo, naravno svojom voljom, da odustanemo od promjene stakala, a bolja polovica misli 'da nisam normalan' i 'što gubim vrijeme sa tom točkicom'. Naravno nije to tako oštro rekla, kao što izgleda kada se napiše.



I za kraj jedna slikica za kunjadu bolje polovice.



Post je objavljen 23.09.2007. u 14:36 sati.