Pratim NK Osijek 20 godina. Točnije, 20 godina idem na svaku utakmicu Osijeka. Od 1987. propustio sam ih možda 5-6 kada sam bio u Osijeku. Za NK Osijek navijam od 1977. kada je ušao u Prvu ligu. Stari sav sretan došao sa stadiona i donio mi malu klupsku zastavu. A ja, četiri godine klinac, stavio sam ju na bicikl, vozao se ulicom gore dolje i vikao "Osijek,Osijek" sve dok mi ju jednog dana nisu oteli, točnije dva klipana. Oči sam isplakao taj dan. Polako sam rastao, postao svjesniji nogometa i što je važnije NK Osijek. Početkom osamdesetih krenuo sam u osnovnu školu, polako počeo slušati prijenose utakmica NK Osijek što je rezultiralo slušanjem svake utakmice od kada se NK Osijek vratio u Prvu ligu. Stepenica više bio je odlazak u Gradski vrt. Prva tekma 1985. pa poslije malo po malo do 1987. kada sam krenuo na svaku utakmicu Osijeka. Starom nije bilo drago što sam se toliko zaludio NK Osijek i Kohortom. S godinama i on je prihvatio taj "način života" tj. svakodnevnu temu NK Osijek u našoj kući. Godinama pričamo o NK Osijek, svaki dan, razmjenjujemo svaku informaciju koju negdje čujemo, pročitamo. Danima poslije utakmice analiziramo igru, igrače, taktiku,stanje u klubu...Svaki dan! Godinama! Kada Osijek izgubi kao po tradiciji jedan drugom govorimo "slab ti je ta tvoj NK Osijek" i obavezno slijedi rasprava o uzroku poraza itd. Svih tih godina gubili smo desetke utakmica, nekad su nas dobro isprašili sa 5,6 komada...Zalomi se skoro svake sezone. Ove sezone Zadar nam je uvalio 5 komada. Sramota ali smo ipak počeli "slab ti je...". Sve do ove subote. Izgubili smo od Cibalije 2:0. Nismo se vidjeli taj dan i kad smo se sreli sutradan ja sam prvi počeo" slab ti je taj tvoj Osijek". na to je stari samo kratko rekao" nisu zaslužili da ih više komentiramo". I tu je priči bio kraj. Poslije toliko godina. Ne znam dragi čitatelju možeš li shvatiti koje je to razočaranje.
Post je objavljen 23.09.2007. u 13:24 sati.