posvećeno A.-u i @-u
Čini mi se da sam okružena s dosta proračunatih ljudi. To su mi "prijatelji" s faksa. Svi stalno razmišljaju o stjecanju poznanstava i veza. Ali to su planirana, dobro odabrana poznanstva. Ljudi koji bi im kasnije mogli pomoći u životu. Već sada razmišljaju tko bi im jednog dana mogli biti poslovni partneri, od koga bi mogli imati koristi. I održavaju te veze s ciljem da ih jednog dana upotrijebe za svoju korist.
Volontiraju u raznim neprofitnim udrugama. Ali ne zato što ih to zanima, zato što ih to ispunjava, ili zato jer vjeruju u ciljeve neke organizacije. Imaju oni puno bolji razlog - svoj CV.
Jesam li ja naivna kad mislim da postoje bolji razlozi za sudjelovanje u nečemu? Kad vjerujem da površna poznanstva nemaju smisla i trudim se biti okružena samo sa pravim prijateljima? Možda je glupo to što pokazujem da li mi je netko simpatičan ili antipatičan. Možda se prijatelji trebaju birati po njihovoj perspektivi u budućnosti... Ne gledati kakav je netko sad, nego kakav bi mogao postati. Ili još važnije, tko bi mogao postati...
Da li je to samo meni čudno? Ti ljudi koji sa dvadeset i nešto godina nemaju ideale i iluzije, bajkovite predodžbe o svojoj budućnosti i snove koji teže i nečem romantičnijem od savršenog posla. Nemojte me krivo shvatiti. I ja sam za planiranje, uvijek temeljito promišljam o svemu, ali ne želim dopustiti da se već sada ponašam kao rob svojeg imaginarnog budućeg posla. Na kraju krajeva, tko zna što će biti sutra, a kamo li za desetak godina.
Neznam, sve mi je to nekako nadrealistično, i pred par godina rekla bih da je nemoguće. A možda je svijet stvarno takav?
(fali mi nešto, ali neznam šta)
(Neznam zašto sam to uopće pisala.)
Post je objavljen 23.09.2007. u 12:07 sati.