...dosli su mi moji Škoti, i kako oni vec ovdje dolaze sto godina, tu su ko doma i vec su obisli svu dalju i blizu okolicu i kad sam ih jednom prilikom pitala gdje bi voljeli da ih odvedem, oni su rekli da bi voljeli poc tamo gdje se pravi Plavac...
...a gdje drugo nego na Pelješcu? A gdje drugo nego u Potomju? A kad drugo nego sad, kad je trganje u tijeku...E, sad, nisam ja neki enolog, moj stari, kao vrsni enolog i sommelier bi im bio bolji vodic ali kako on radi, a mene ne treba puno nagovarat za off the road, iako sam sinoc bila vanka i jutros radila, i oci su mi na po koplja, ali kontam bolje to nego spavat...tako, pokupila ja njih, i izvukla mamu iz kuce i krenusmo...
...ja vam ne poznam dobro Peljesac u smislu da nisam ja puno kilometara odvozila po njemu, mislim samo jednom da sam vozila sama do Orebica, a ja mjesto najbolje upoznajem ako sam za volanom i istrazujem...tako da mi je ovo bila odlicna prilika da malo vise naucim, vidim, prodjem jos kroz taj prekrasni kraj...Peljesac vam je stvarno poseban, ta priroda, brda, vinogradi, obala...ima se sto za vidjet i provest vrijeme...ja kad idem, uvijek sam na nekom proputovanju ili do Korcule, ili ostanem u Stonu, Prapratno na trajekt....ali uvijek kad idem, uvijek mi je lijepo...

...ne treba meni nikakav đi pi es sustav, kad ja imam moju mamu koja mi je vec u Ponikvama pocela govorit da smo blizu, a u Dracama da ona misli da sam promasila...a promasit ne mogu nikako...onda stari zove par puta i on daje upute...skoro su mi Škoti poceli davat instrukcije...iurotili su se da me izlude, ali ponosna sam da nisam pocela mahat rukama i da sam sve stoicki podnijela raspravljajuci s Davidom o svemu zivom i ignorirajuci mamine savjete kako i kuda imam vozit...ali eto...obistinilo se "Nemoš falit" i stigosmo...
...oni su mi se prvo prepali da im vinarija nece radit pa da nece uspjet utrzit dobroga vina, tako da smo odlucili prvo u vinariju svratit...atmosfera radna, pitala neku zenu koju sam vidjela da tamo radi da nam malo objasni kako to ide...ali ona me skinula s nokta da se nema tu sto puno objasnjavat, da sad sipaju grozdje i bacaju slador...onda ono ide u one velike bacve i vrije...podrumi su u obnovi pa ce to u doglednoj buducnosti malo vise turisticki valorizirat, ali sad nema tu sto puno za pricat...tako da sam ja ipak napravila par fotografija...atmosfera radna, a sve krsni momci oko mene...a ja se ono kao motam jer me strasno sve to zanima... :)





...onda nas je ona tete sto joj se nije dalo objasnjavat odvukla u jednu prostoriju gdje se kusaju i kupuju vina...David je poceo trljat rukama, a i mene je zanimalo...nisu mi dali da pijem jer vozim pa sam ja, a sto drugo nego slikavala...








...nakon ove vinarije smo posjetili i jednu manju, na koju me brat uputio jer je drzi jedan njegov prijatelj koji nas je super primio, pokazao nam kako to sve izgleda, kod njega se opskrbili vinom koje cemo nosti na pir u Kutinu i malo poslikavala...meni se osobno vise ova svidjela jer je manja, ljepsa i vise sam mogla šnjuhat okolo, u onu prvu nisi bas mogo pric...















...dalje nismo isli, nije bilo vremena, a i ovo je bio razlog izleta...ostatak ovog lijepog poluotoka ce pricekat neki drugi put, a mi smo se vratili, popili kavu u Stonu, kupili mušula u Zamaslini i dosli doma...najslađe su mi mušule kad ih staviš u teću, izvrtiš da se otvore i onako slane kusaš jednu za drugom....mljac...
Post je objavljen 22.09.2007. u 20:55 sati.