''Tako spremna da ti ovdje dođe kraj,'' promrmljao je, praktički sebi u bradu, ''da ovo bude sumrak tvoga života, iako ti je život jedva počeo. Spremna si odustati od svega.''
''Nije to kraj, to je početak'', usprotivila sam mu se gotov bez daha.
''Nisam vrijedan toga'', tužno je rekao.
''Sjećaš li se kad si mi kazao da ne bidim ysebe vrlo jasno?'' upitala sam ga, podigavši obrve. ''Očito patiš od istoga sljepila.''
''Znam što sam.''
Uzdahnula sam.
Ali sad mi je prewstao tako spremno odgovarati. Stisnuo je usne i stao me prodorno promatrati. Jedan dugi trenutak proučavao mi je lice.
''Znači sad si spremna?'' upitao me.
''Ovaj.'' Progutala sam knedlu. ''Da?''
Osmjehnuo se i polako počeo priginjati glavu, sve dok mu hladne usne nisu dotaknule kožu tik pod kutom moje čeljusti.
''Baš sad?'' prošaptao je, studeno dišući uz moj vrat. I nehotice sam zadrhtala.
''DA'', prišaptala sam, da mi glas ne bi dobio priliku da prepukne. AKo misli da blefiram, razočarat će se. Već sam donijela tu odluku i bila sam sigurna u nju. Nije bitno što mi je tijelo kruto kao daska, što su mi ruke stisnute u šake, što mi je disanje nepravilno...
Mračno se zahihotao i odmaknuo od mene. Na licu mu se ipak vidjelo razočaranje.
''Ne možeš zaista vjerovati da bih tako lako popustio'', rekao je s ogorčenim prizvukom u podrugljivom tonu svoga glasa.
''Daj djevojci da sanja svoje snove.''
Podigao je obrve. ''Zar o tome sanjaš? O tome da postaeš neman?''
''Ne baš'', rekla sam, namrštivši se na njegov izbor izraza. Neman, baš. ''Uglavnom san jam o tome da zauvijek ostanem s tobom.''
Izraz mu se promijenio, smekšavši se i rastuživši od prigušene boli u mom glasu.
''Bella.'' Prstima je blago prešao obrisima mojih usana. ''Ostat ću s tobom - nije li to dosta?''
....A onda se nagnuo i još jedanput priljubio hladne usne na moje grlo....
Stephenie Meyer (ne Stephanie) - Sumrak (Twilight)
HTjela sam s vama podijeliti samo mali fragment predivne knjige. Predobre. Hipnotizirajuće. Eto. Čitajte.
Jess.
Post je objavljen 22.09.2007. u 17:55 sati.