Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/laniya

Marketing

prošlost, sadašnjost i budućnost- show must go on

Evo od zadnjeg posta znam da je puno prošlo i da se dogodilo puno toga iii da ste nestrpljivi čuti što se sve dogodilo.
Ali nećete čuti puno toga. Počet ću sa nekim sitnicama...

Znači kako i sam naslov govori krenut ćemo od neke moje male prošlosti. Prošlost kakva god bila, kod mene je bila jako zanimljiva i činila me je jedno vrijeme jako sretnom, no znamo što riječ prošlost znači, kod mene znači da to više tako nije. Ljudi su, više-manje napravljeni tako da ne zaboravljaju lako, ja sam takva da nikako ne zaboravljam i pamtim i loše i dobro ali drži me uvijek ono dobro. Neke stvari koje su se dogodile promjenile su mi život...kao što ona poslovica kaže sve što je dobro bilo kažemo "bilo je".. da....
U jednom dijelu te prošlosti nije mi bilo ni malo lako, bila sam kula od karata koje se je srušila, uz mene su ostali prijatelji bez kojih nebi bila ono što sam sada....

Sve do jednog dana kada sam uspjela izgraditi tu kulu i vratiti sebe, ostalo je samo ono "...tko to živi u prošlosti mojoj, a još nije umro od sramote..." Sama sebi sam rekla da želim vratiti sebe, staru sebe i nekim čudom uspjela sam. Neki možda shvate neke stvari, a možda nikada ne shvate. Meni je važno da sam shvatila da sam ostala zarobljena u toj prošlosti to nebi bila ja. Iako mi je bilo jedno vrijeme presavršeno. To je bilo vrijeme "odmora" za mene i pouka života. Možda sam iskusila nešto što do sada nisam, imala nešto što do sada nisam i koliko mi je bilo dobro, tako mi se to dobro pretvorilo u nešto gorko...i koliko sam boli imala sada sam zahvalana na tome jer sam sada druga osoba. Očvrsnula sam i hrabro idem dalje. (hvala Peky, Matea, Ivona, Web i ostale curke i dečki kiss)
Naravno da i sada sve to živi u meni i neke dijelove svakim danom želim vratiti i sve bi dala za nešto...ali ne mogu živjeti tako da živim i stojim na jednom mjestu...tako da sam uza sve to i školu promjenila ali zadržala ono nešto vrijedno: prijatelje koji su uz mene bili kada mi je nateže bilo. I Iva ž. hvala također na svemu. I dana danas suze poteku uz pjesme, alkohol i tužne uspomene ali sve je to dio života....Uz najteže situacije vidiš tko ti je prijatelj i koliko si kome značila, shvatiš da ako te je netko ostavio radi nečeg neobjašnjivog da te je možda ta osoba voljela toliko da ju je i sitnica pogodila i isto tako da nekima nikada nisi ništa značila... Pričajući nekima detaljnije priču shvatiš koliko si zapravo prošao i ako ih to rasplače vidiš da ti stvarno nije bilo lako. Jednom mi je tako cura iz društva S.D rekla da za svoje godine sam prošla previše toga...možda. Ali ja sam ponosna zbog toga i zbog svakog svog postupka. Isto tako nedavno se desilo da sam mislila da je kraj nečemu i kada ti osoba najiskrenije kaže neke stvari i vidi kada te treba zagrliti i dati ti podršku, jasno mi je

Koliko god sam jača nego prije toliko sam slabija i određene osobe znaju što me pogodi i kada sam najsretnija. Jedan dio sam nakon godinu dana uspjela preboljeti, ali zaborabviti nikada neću.

I sada...sada želim samo biti sretna i uz ljude koje volim. Želim živjeti bez straha koji živi u meni i zbog toga me više ništa ne može razočarati, jer kod mene je poraz poznatiji nego pobjeda i shvaćam što znači biti bogat. Jer ja sam to napokon postala, hvala svima za to. Značilo to bogat lošim ili bogat dobrim iskustvima i ljudima oko mene. I kako kažu life is a show and show must go on....



Post je objavljen 22.09.2007. u 16:57 sati.