...znam da su prave ljubavi tužne i na trenutak poželim da moja nije prava...
...sve bi bilo lakše da te nikad nisam ni upoznala jer otkad te poznajem sve se promijenilo,na gore,a mislila sam da samo mi,zajedno,najbolje Božje djelo ikada...zar ti nikada nije bilo stalo,zar nas dvoje nismo mogli trajati bar još malo i zajedno odlučiti da je kraj...
izgubila sam te davno,prosla su tri mjeseca otkda si me posljednji put pozdravio(jer sad iz nekog meni neznanog razloga,ni to više ne radiš),između nas su se upleli ljudi tj. "navodni prijatelji" i uništili sve što smo mi zajedno gradili...znam,da ništa nije bilo iskreno,jer ti si imao djevojku,pardon,imaš ju još i sad,ali mi smo bili "prijatelji",to je bilo dovoljno...nakon prijateljstva se dogodilo ono nešto i pristajala sam na sve,na skrivene i tajne poljupce,sastanke,samo zbog tebe...ma nije sad to važno,nije mi važna naša prošlost jer znam da ju ne mogu ni popraviti niti vratiti,boli me naša sadašnjost,to što svakoga dana pronalazim nove znakove da ti ništa nikada nisam značila,ma bolje da nisam ni postojala......poželim prestat mislit na tebe,a svaka sekunda vrati me u to nevrjeme laganja,prevare i zaboravljenih obećanja...
Post je objavljen 22.09.2007. u 16:01 sati.