Nedavno sam se dohvatila jedne vrlo zanimljive knjige, a autor je Chuck Palahniuk. Znam što mislite dok pokušavate dokučiti kako bi se ovo moglo izgovarati, i ja se pitam zašto nije uzeo neki zvučniji i lako izgovorljiviji pseudonim. Uglavnom, knjiga se zove "Dnevnik", a autor vam je možda i poznat jer je on napisao danas slavni "Klub boraca". Ako se sjećate tog fantastičnopg filma, vjerujem da ćete se složiti kako i autor istoimenog romana mora biti prava njuška. Nakon pročitanog Dnevnika, a moram priznati da Klub boraca nisam pročitala jer mrzim čitati predloške nakon odgledanih filmova, zapitala sam se kako je moguće da i taj roman nije otkupljen i već osvanuo kao igrani film.
Roman je pisan u formi dnevnika i piše ga jedna slomljena žena nakon samoubojstva supruga. Samoubojstvo ne samo da nije uspjelo, nego je suicidni suprug i otac ostao živ uz pomoć nevjerojatno skupog održavanja na aparatima zbog kojeg je morala založiti kuću. Gospođa po imenu Misty Marie, potpuno osiromašena i emocionalno osakaćena, usto i majka djevojčice na pragu puberteta koja bodri svoju polusenilnu i prolupanu svekrvu rintajući u nekakvom restoranu i polako se mireći sa svojim promašenim životom... Misty je veličanstven lik, savršen primjer američkog white trasha koji se uspinje po društvenoj ljestvici i zatim se ponovno urušava u ponor neimaštine. No naravno, nije sve tako jednostavno: Dnevnik je pun nevjerojatnih preokreta i fantastike, nevjerojatna nadnaravna priča u maniri Kluba boraca. Pisana je vrlo dinamično i iz svakog se redaka iščitava autorovo majstorstvo; stalno mijenja lica, ubacuje ponavljajuće sekvence - zaista stječeš dojam da je to tekst koji nastaje u jednom bunilu i jednostavno ne dopušta čitaocu da uzme zraka...
Kada sam došla do zadnje stranice, osjetila sam strašnu tjeskobu. Jednostavno nisam željela napustiti taj svijet, čaroliju riječi i ljepotu slika, majstorskog pletenja radnje (kad kažem pletenje, to zaista mislim) i očaravajućih likova...
Do čitanja!
Post je objavljen 22.09.2007. u 08:28 sati.