Nevjeruj nikome! Samom sebi si najbolji prijatelj. I na kraju uvijek ostaneš sam, sve je između velika kolotura ispremiješana raznim licima. Usnama se smiješiš i ljubiš, a rukom obrazu daješ šamar. A možda je to isto lice samo sa drukčijim odsjajem u ogledalu.
Bitno je vrijeme. Jer vrijeme je naša jedina prava konstantna promjena. I na kraju svoga vremena i onako ostaješ sam. Pa čemu onda brige? Samo se igram...
Post je objavljen 22.09.2007. u 00:25 sati.