Pregled posta

Pravo lice Maye Courage

Zinula sam od zaprepaštenja. Što je ta Bellatrix rekla? Maya je Voldemortova ljubavnica? Je li to kakva šala ili nešto slično?
-Am, bilo bi najbolje da odemo odavde.-prošapće mi Daniel na uho.
-Molim?-upitala sam ga.-Ne, želim ostati ovdje. Moram čuti što se događa.
Maya se samo nasmiješila.
-Vidim da je moja draga prijateljica malo istraživala.-nasmije joj se u lice.-Kako si saznala?
-Oh, oduvijek sam voljela istraživati tuđe misli, pa i tvoje, Maya.
Na Mayinom licu pojavilo se zaprepaštenje, strah i užas.
-Kako to misliš?
-Doznala sam pravu istinu o tebi. Ti dobro znaš da je Maya Courage bila draga prijatejica Toma Riddlea prije 50 godina, a isto tako dobro znaš da sam njezina najbolja prijateljica bila ja. A onda su, kad je već odavno otišla iz Hogwartsa, Mayu Courage osudili za korištenje neoprostive kletve, Avade Kedavre, i ona je bila osuđena na doživotnu robiju u Azkabanu. A onda je... nekim čudom... pobjegla. Kako? To se nikad ne zna. Njezino mrtvo tijelo su pronašli nakon nekoliko dana u blizini Azkabana. Još i dan danas tvrde da su dementori ubili Mayu Courage. No Maya Courage nije bila mrtva. Ona je, uz pomoć svog drgaog prijatelja-tu je kimnula na Voldemorta.-opsjela tijelo malene djevojčice i zadržala se u njem. Djevojčica je umrla, ali Maya Courage... Maya Courage je živjela skrivena u bivšoj kući lorda Voldemorta. Premalena, preslaba da bi ustala i pomogla bilo kome. Ili se samo izdajnički skrivala?!
-Ja se nikad nisam skrivala!-vikne Maya.
-Ali nisi ni trunula u Azkabanu za slavu lorda Voldemorta.
-Da, nisam. Jer sam bila dovoljno pametna da pobjegnem.
-I da se skrivaš u njegovom dvoru! To je zbilja bilo pametno, i hrabro....
-Dosta, Bella, prekini! Maya je sada ovdje, u Rosewhiteu, gdje nam okuplja pristaše.-prekine Voldemort tu svađu.
-Samo zato što je Dumbledore bio dovoljno pametan da se sjeti tko je bila Maya Courage. Ne bi li nam bilo bolje da okuplja pristaše u Hogwartsu? Ovdje su svi ionako uz onu Lujizu Brown i Simone Goldberg, ili su uz onu malu izdajničku kučku Amandu Harrison.
-Dat ću ja njoj izdajničku kučku...-promrmljala sam bijesno.
-Am, smiri se.-prišapne mi Daniel.- Moramo biti mirni da se ne odamo, inače...
Zašutio je ostavivši prijetnju da visi u zraku, kao mač koji bi ti se svakog trena mogao spustiti za vrat.
-Uz Lujizu ili mene, svejedno je.-reče Voldemrot.-Ionako su uz zlo. Barem nisi uz Dumbledorea.
-Ili Pottera i Harrisonicu.-reče Bellatrix.-Ta prokleta dječurlija kao da vlada svijetom. Kad se samo sjetim... Što su nekad bili Potterovi?! Nitko i ništa! A gle sad! Njihov sin je najpoznatiji mali skot! I Harrisonica... Tko bi rekao da mala neće stati uz svoju majku? Izdajnička kučka! A Lujiza ju ne može ubiti i otkloniti nam barem tu opasnost s vrata!
-Baš sam govorio Mayi, kako bi bilo da ubijemo Harrisonicu?
-Mislim da bi to bila dobra ideja.-nasmiješi se lukavo Bellatrix.-Tada bi nam Lujiza bila dužna, no mislim da je bolje ostaviti Browneicu da počisti sama svoje smeće.
Grizla sam usnice i stiskala šake, poželjela sam nasrnuti na njih. Ugušiti Mayju, koja je tako izdala Rosewhite, Strallmana, Dumbledorea, sve njezine prijatelje... i mene.
-Lujiza će se već sama snaći.-reče Maya.-A ja bih trebala ići. Obećala sam Ledi da ću se brzo vratiti.
-Tko ti je Leda?-upita Voldemort.
Maya najednom porumeni u licu i stade zamuckivati.
-Pa... to je... moja prijateljica.-reče naposljetku.
Bellatrix prasne u smijeh. Maya ju ljutito probode pogledom.
-No, Bella, prestani!-reče Voldemort.-Mi, Maya, moramo ići. Moram te zamoliti da pripaziš na Maggie, moju kći.
-U redu, Gospodaru.
-S kim se ona druži?
-Oh, Gospodaru... mlada Maggie ne shvaća baš što su bitne stvari u životu.
-S kim se druži, Maya?
-S Amandom, Gospodaru. Amandom Harrison.
Činilo se kao da će Voldemort eksplodirati. Stojao je šutke od zaprepaštenja, a izgledao je kao da će buknuti kao krijesovi što se pale na ivanjsku noć.
-Maya, dajem ti novi zadatak.-reče naposljetku.-Želim da urediš tako da se Maggie i Amanda posvađaju, želim da Margaret Ann približiš meni. Ne želim da Maggie ima ista shvaćanja kao i Harrisonica. Učini što je potrebno, ali ne želim da nijedna od njih stradaju. Ne želim da se moja Maggie druži s... S takvim ološem! Jasno?
-Ali, Gospodaru... Njih je nemoguće rastaviti, neprestano su zajedno... Kako da ih uopće odijelim jednu od druge? To je nemoguće... Nemoguće... One kao da su sestre!
-Želim da se mrze! Jasno? Da se ne podnose! Kako ćeš to uraditi, to je tvoja stvar. Dajem ti odriješene ruke. Ali ne želim da se moja Margaret Ann druži s njom!
-Da, Gospodaru!
-Dođi, Bellatrix, idemo!
Aparatirali su se i nestali. Maya se obazrela još koji put oko sebe, onda je navukla krinku i požurila. Nestala je iz našeg vidokruga prije nego što je novi val udario o hridi. Daniel je skinuo s nas plašt nevidljivosti. Oboje smo šutjeli, no njegov pogled mi je dovoljno govorio...

-Lažeš, Amanda!-reče mi Maggie.-Tu si priču sad izmislila i zbilja mi ju namjeravaš prodati?!
Gledala sam u Magie blijeda i iznenađna. Ovo što je ona rekla bilo je kao da mi je netko privezao omču oko vrata i stao me gušiti. Nisam mogla izgovoriti niti jednu riječ. Zaklela bih se, dala bih obje svoje ruke u vatru, da će mi Maggie povjerovati kad joj kažem što sam vidjela, kad joj kažem za razgovor između Maye i Voldemorta i one Bellatrix. No, ona mi nije vjerovala. Kako? Zašto?
-Molim?-jedva sam uspjela promucati.-To je istina, Maggie. Zašto bih ti lagala?
-Zbog ovoga.-reče ona i otvori svoj kovčeg u kojem je držala svoje najveće blago: plašt koji joj je poklonio Voldemort. No kovčeg je sad bio prazan.
-Zaboga, Maggie, gdje ti je plašt?-vrisnula sam iznenađena.
-Da, i ja sam bila isto tako iznenađena kad sam vidjela da ga nema, a onda mi je Maya rekla da je vidjela tebe s njim. Odlučila sam provjeriti je li istina to što mi kaže i gle, čuda!
Otišla je tad do mog kovčega, izvukla ga je ispod kreveta, otvorila ga i izbacala iz njeg neke moje stvari i s dna kovčega izvukla svoj crni plašt. Otvorila sam usta.
-I sad si izmislila tu priču da ti ja povjerujem, a dobro znaš da taj plašt čuvam kao oko u glavi, ne bih ga ni rođenoj sestri dala bez pitanja. A ti si ga uzela... samo tako! Nisi me ni pitala!
-Maggie, ja nisam uzela taj plašt! Maya ti laže! Ona je s Voldemortom, radi za njega. Maggie, vjeruj mi, molim te! Žele nas posvađati jer Voldemort ne može poodnijeti da se ti, kao njegova kći, družiš sa mnom. Molim te, vjeruj mi, Maggie!
Ona me gledala jedan tren. Jedan dugi tren.
-Ništa ti ja ne vjerujem! Ti si lažljiva kučka!-vrisne mi u lice, izađe iz spavaonice i zalupi vratima najjače što je mogla.
Bacila sam se na krevet.
-Odlično, još jedna koja misli da sam kučka. Mogle bi osnovati klub!-promrmljala sam.

-Koji je tvoj problem?!-vrisnula sam i gurnula Mayu na krevet. Bile smo same u spavonici, njezinoj spavaonici.
-A koji je tvoj problem?-upita me ona ustajući se i popravljajući pelerinu.-Otkud ti pravo da me napadaš i urlaš na mene?
-Otkud tebi pravo da lažeš Maggie da sam ja uzela njezin plašt i otkud ti pravo da taj isti plašt staviš u moj kovčeg?
Ona me gledala kao da sam upravo rekla nešto zbog čega bi me mogli smjestiti u luđačku košulju.
-Ne znam o čemu govoriš.-reče ona hladno i nastavi slagati svoju odjeću.
-Znaš ti jako dobro o čemu ja govorim! Nemoj se praviti glupa!
-Amanda, lijepo te molim da prestaneš pričati gluposti i izađeš iz moje spavaonice.
-Ne pričam ja gluposti! Znam ja jako dobro tko si ti, Maya Courage! To si od njega dobila zapovijed da nas posvađaš, zar ne?
Maya se naglo trgnula. Primjetila sam to iako mi je bila okrenuta leđima. Zatim se brzo pribrala.
-Amanda, ja zbilja ne shvaćam o čemu ti govoriš. Objasni mi!
-Hoćeš da ti objasnim? Hoćeš da ti objasnim?-urlala sam. Bila sam bijesna u tolikoj mjeri da mi se čeljust kočila, a šake tresle.-Misliš da zbilja nitko nije vidio ni čuo onaj razgovor između tebe, lorda Voldemorta i Bellatrix u Rosemaryju?! Zar to zbilja misliš, Maya? E pa netko jest čuo... Čula sam svaku, ali baš svaku riječ vašeg razgovora! I ne pokušavaj mi lagati! Ono što pokušavaš neće ti uspjeti! Maggie će doznati istinu, makar mi to bilo posljednje što ću učiniti!
-Maggie ionako već jest na strani zla. A ti? Ti si ostala na svojoj dobroj strani, Amandice. Uskoro ćeš na njoj ostati sama!
-Ne, nisam još sama. Dok ima profesora Strallmana i profesora Dumbledorea tama nikad neće pobijediti!
Maya naglo problijedi.
-Otići ćeš kod Strallmana?
-Ako bude bilo potrebno, da, hoću.
Izašla sam iz spavaonice i ušla u društvenu. Odjednom sam iza sebe začula užasnut vrisak, dolazio je iz naše spavaonice. Brzo sam otrčala tamo i vidjela Melissu kako kleči skvrčena na podu. Imala je iskolačene oči i vrištala je od užasa. Ozzie i Ophigeniya stojale su postrani, kao da su sleđene. Znala sam da su zbunjene i prestrašene.
-Što ti je?-upitala sam potrčavaši prema Melissi.-Mel, što ti je?
Ona nije mogla govoriti. Vrištala je na podu i držala se za grlo. Kao da ju nešto guši. Oči su joj bile iskolačene, a u njima sam vidjela užas i borbu za život.
-Melissa, što ti je?-vrisnula sam od užasa.
Ona nije odgovarala... Pokušavala je nešto skinuti sa svoga vrata. Nešto što ju guši... Samo što je to? A tada sam vidjela... Bila je to moja ogrlica. Ona ista koju sam dobila za rođendan, ona s prekrasnim kamenom, ona ista koju je Melissa posudila od mene... Prestrašeno sam ju gledala, a onda sam joj brzo pritrčala i otkinula ogrlicu s njezina vrata. Melissa je zahriptala i srušila se na pod.
-Upomoć!-vrisnula sam.

Nastavit će se

p.s. Jooj, kako volim napisat ovo Nastavit će se ...
Uglavnom, svaki moj post se nastavlja tako da to i nije potrebno pisat, ali to mi predstavlja takav gušt...
Uživajate, ljudovi... Cmook

Post je objavljen 21.09.2007. u 22:52 sati.