Marketing
Ako ljubiš, ljubi slatko... I... Za to ne mora znat' svatko
Napokon, nakon gotovo 5 dana, odlučih da napišem novi post.
Što da vam kažem... Moj razred se sprema organizirati maturalnu zabavu preko proljetnih praznika. Naravno, moram si i pratnju naći. Tako ja razmišljam koga da zovem, i pogodite koga pozvah. On veli da ne zna bi li išao. A ako mu kažem da i on treba dat 300,00 kn kao i ostali da prisustvuje, definitivno neće ići. A uostalom tko će ići? Nitko. Ništa, rekoh sama sebi, idem sama. Samovat ću tamo... A kakvo je kod mene pravilo, kad sam sama najbolje se zabavim, pa možda i sad tako bude. Ali ipak nije mi svejedno!
"You're just a sad song with nothing to say
About a life long wait for a hospital stay
And if you think that I'm wrong,
This never meant nothing to ya!“
U poslijednje vrijeme sam zaista fantastične volje. Ne znam zašto... Jednostavno, volim se smijati... Dobro, ponekad me uhvati ona „žuta minuta“ kad sam depresivna, ali u usporedbi s onim što je prije bilo. To je ništa, nula! Počinjem vjerovati da vrijeme liječi sve rane, jer kako vrijeme odmiče, kako dolazi novi dan, osjećam se sve bolje i bolje, samopouzdanije. Više mi ne pada na pamet uzeti žilet u ruke (o tome sam pisala u prvim postovima) i oduzeti si život. Shvatila sam da trebam živjeti zbog malih stvari koje će me usrećivati, te da kad padnem u depru moram misliti na njih i sve će biti OK.
„I am not afraid to keep on living
I am not afraid to walk this world alone
Honey if you stay you'll be forgiven
Nothing you can say can stop me going home!“
Škola... Počela su ispitivanja, mini testići... Uglavnom katastrofa! Najgore mi je što moji roditelji, profesori i prijatelji vrše pritisak na mene kako moram još ovaj, završni, razred proći s odličnim kako ne bi morala polagati maturu. Veliki je to pritisak i teret i stoga se jako bojim da ih sve ne razočaram. Također, kad raska počne razglabati o tome kako nam je ova svjedosdžba najvažnija jer nam treba za upis na fax, smuči mi se živo, a tak kad spomenu završne radove iz struke, dođe mi da se ispišem iz škole. No ako su sve prethodne generacije to preživjele, mogu i ja, zašto ne!
„Can you see
My eyes are shining bright
'Cause I'm out here on the other side
Of a jet black hotel mirror
And I'm so weak
Is it hard understanding
I'm incomplete
A love that's so demanding
I get weak.“
I još Pozdrav svima!
Post je objavljen 21.09.2007. u 18:38 sati.