Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zoranostric

Marketing

Pacifisti kao, avaj, korisni idioti

Free Image Hosting at www.ImageShack.usUmjesto dnevne politike, zapisat ću nešto o predavanju, na kojem sam bio u ponedjeljak. Organizator je bio Hrvatski Crveni križ, predavanje je bilo u Europskom domu, imalo je bombastičan naslov: Prijedlog rješavanja ključnih globalnih pitanja (opa!, pomislih, pa gdje si bio dosad? naughty), a predavač je bio prof. dr. sc. Charles Mercieca, predsjednik International Association of Educators for World Peace (IAEWP). "Odgojitelji za svjetski mir", opa! Imaju status konzultantske organizacije u OUN. Kažu na svojem mrežnom sjedištu: »We plan to set up a countervailing force to war, to marshall those forces for peace that now lie latent in every human heart.« yes

Mirovni sam aktivist više od dvadeset godina. Deklariram se kao pacifist (i to ne zato, jer to odgovara mojoj prirodi: nego zato, jer ne odgovara: borben sam i bijesan; mad i svako malo mi dođe da "Pobijem sve …" tko mi naleti: ustašoide, četnikoide, komunjare, Židove, Arape, one s druge strane ulice, ćelave, dugokose, žene, muškarce… ili, kako jednom reče Br. 1 iz Alana Forda: "Trebalo bi pobit' sve budale, malo bi nas ostalo!" Forces for war također leže u mojem srcu, pa se trudim, ne uvijek uspješno, da ostanu latent. ).

Ali, nevolja koja me muči jest ispraznost pacifističkog diskursa. Kao sveta vodica: učinak se ne vidi, izgleda zgodno, pa ako i ne pomaže, nema štete. (Inače, pisao sam dva-tri puta o pacifizmu i "mirovnjaštvu"; pogledajte tekst Smije se mrziti, ako je to u unteresu ljubavi?)

Jedna je žena poslije predavanja, u vremenu za postavljanje pitanja, rekla: »sve je to lijepo što vi govorite, ali to čujem svake nedjelje u crkvi«. Charles, postariji gospodin iz Alabame, ostavlja dojam propovjednika: ne doduše katoličkog svećenika, ali recimo baptističkog (mislim da i jest baptist).

Predavanje je bilo rutinsko o svjetskim nepravdama i kako su bekini oni koji vladaju, a osobito u SAD. Korištenje vojske nikad nije riješenje. Kada bi SAD svoj godišnji budžet za vojsku od 455 milijardi dolara uložile u druge stvari, mogle bi zauvijek riješiti problem gladi, nestašice pitke vode i stanova za sve ljude svijeta. Treba ukinuti NATO i izbaciti sve strane baze i Europe… I sam sam već takve govore držao. zijev

Kao primjer za ugled istakao je Kinu (koja ruši slamove) i Kubu (gdje vojnici rade gradeći ceste i uzdajajući hranu za siromahe. Kao svjedoka mira zazvao je papu Pia XII., zagovornika fašizma, koji je pozvao Churchilla i Hitlera da sklope mir, jer u ratu nitko ne može pobijediti. (Pa bi Hitler u tišini obavio Holokaust i pretvorio sve Slavene u robove.)

To je primjer "konflikta vrednota": svatko će se složiti da je mir (odnosno, šire: nenasilje) jedna vrednota, ali isto tako su vrednote i pravda, sloboda, život. A svake dve vrednote ponekad mogu doći u konflikt, i onda je pitanje, kako odlučiti koja je važnija. I problem, koji ukazuje na bijedu pacifizma: nemamo nikakav odgovor o kriterijima odlučivanja. Netko kaže: "Da, naravno, i ja sam protiv nasilja, ali znate, uvijek postoje izuzeci…" no

Retorika prof. dr. sc Merciece mješavina je dviju trivijalnih frazeologija pacifizma: ispraznog moraliziranja i naivnog ljevičarenja. On putuje svijetom na račun Organizacije ujedinjenih naroda i drži lijepe govore, tj. škropi svetom vodicom dobroćutni puk. Pade mi napamet Lenjinova sintagma o pacifistima kao "korisnim idiotima". Taj simpatični gospodin je nažalost baš to. mouthwash

Slobodan Lang, liječnik i humanist, aktivist koji je mnogo puta ulagao trud da pomogne potrebitima (politički se pak angažirao prvo u HSS pa u DC, bez nekog rezultata), provocirao je predavača: Koliko ste puta bili u zemlji koja ratuje, koliko ste se puta pridružili ljudima koji pate? Priznao je, da nije: on samo proučava, i drži predavanja. Dobro, nije to loše samo po sebi. Ali treba malo šutjet i razmišljat, ne samo pričat.

Mercieca je napravio razliku između "kulture mira" koja svoje uspjehe mjeri prema uloženim naporima i poštenom nastojanju, a ne prema uspjehu (dakle: važno je slijediti svoje vrednote), i "kulture rata", koja računa samo uspjehe, zanma ju samo "efikasnost". Ima nešto u tome, kada se radi o osobnom stavu prema životu. Lang međutim reče: mi lijepo pričamo, ali ovi i dalje ubijaju: oni su efikasniji od nas.

Ja sam sjedio malo sa strane (u jednoj skromnoj sobici, dvadesetak nas je bilo, neki aktivisti Crvenog križa isl, fakat jadno sve skupa), nisam se htio miješati, ali Lang me je provocirao da nešto kažem (poznamo se inače dvadesetak godina, kada smo dali "paralelni intervju" za Vjesnik o ekologiji: on kao predstavnik vlasti, bio je koliko se sjećam sekretar za zdravstvo u zagrebačkoj gradskog vladi, a ja kao predstavnik "alternativaca", naime grupe Svarun; godine 1999., kada je došlo do napada profašističkih desničara na skup za povrat imena Trga žrtava fašizma u Zagrebu, on je, tada kao savjetnik predsjednika Tuđmana za humanitarna pitanja, došao u ambulantu gdje su pružali pomoć ozlijeđenima vidjeti što se dogodilo, pa našao i mene s razbijenom glavom, dok me je neki inspektor strogo ispitivao kao da sam ja glavom napao kamen, pa je zaprepašteno skočio kad se pojavio savjetnik predsjednika Tuđmana i prišao mi kao starom frendu), a onda mi i Mercieca gurnuo mikrofon u ruke.

Pa sam govorio nešto o svojem iskustvu, i svojim zamjerkama teoriji pacifizma. Za zelene, postoje četiri teorijska izvorišta, četiri "noge" (zeleni su teorijski prilično eklektični, iako postoji određena idejna koherencija, isprepletanje): ekologizam, feminizam, ljudska prava i pacifizam. Prve tri noge prilično su jake, sa razređenim teorijskim koncepcijama (i strujama koje se međusobno sukobljavaju); četvrta noga je šepava. headbang

Mi zagovornici mira smo dobri u diskusiji, mođemo se pozivati na "zlatno pravilo" etike ("Ne čini drugom ono, što ne želiš da drugi tebi čine"), kao svjetske etike koju možemo naći u srcu svih svjetskih religija; možemo se pozivati na Kantov "kategorički imperativ" isl, i svi će se složiti, ali zagovornici rata su efikasniji.

A to je zato, jer nemamo dobru teoriju. Spomenuh Karla Marxa, koji reče: "Dobra je teorija najbolja praksa". Praksa je bez teorije slijepa.


Post je objavljen 21.09.2007. u 13:15 sati.