Hrvatski sabori, u borbi protiv reformi i centralističkih nastojanja Josipa II., stupaju u pregovore s madžarskim kraljevstvom. U nastojanjima da zaštite svoju ustavnost, a ta je bila ograničena na povlasti plemstva, predstavnici hrvatskog političkog naroda vide, nakon smrti Josipa II., u čvršćoj svezi s madžarskim kraljevstvom. jamstvo svoje ustavnosti, te idu tako daleko da su spremni podvrgnuti se madžarskoj upravi, iako uz uvjet da to potraje samo toliko vremena dok se ne oslobode turske vlasti preostali dijelovi hrvatskog kraljevstva (kao i oni pod Mlečanima. te dok se ne vrati matici zemlji i područje Vojne krajine. Iste 1790. godine, kad je donesena ta odluka Hrvatskoga Sabora. započinje i borba između madžarskog i hrvatskog nacionalizma.
Pod pritiskom habsburškog centralizma, ali i pod utjecajem novog duha vremena (Francuska revolucija, enciklopedisti), ojačala je u H Hrvata snaga nacionalne ideje. Ta je snaga odlučnija i jača od snage ideje ustavnosti. Dok u tom trenutku madžarski nacionalizam počinje gledati na hrvatsko područje kao na mogući smjer svoje ekspanzije, ojačali hrvatski nacionalizam tome se protivi. Do otvorenoga sukoba dolazi kad Madžari zahtijevaju da se u Hrvatskoj uvede madžarski jezik kao .službeni umjesto latinskoga. Hrvatski "staleži i redovi" se tome odupiru i spremni su uvesti prije hrvatski, narodni jezik, nego prihvatiti madžarski.
Pod pritiskom napoleonskih osvajačkih ratova obustavlja se borba između madžarskih pretenzija i hrvatske državne misli. jer se plemstvo, i hrvatsko i madžarsko, boji ideja jednakosti koje dolaze iz Francuske. Pod Napoleonom dolazi do kratkotrajnog ujedinjenja Dalmatinske i kopnene Hrvatske u jedno upravno tijelo. Poslije četiri stoljeća, dva najvažnija ogranka hrvatske zemlje, koji spajaju Podunavlje s Jadranom, nalaze se u jednom državnom sastavu. U napoleonskim ratovima opet je Hrvatska podnijela teške gubitke, a poslije dolaze nerodne godine koje slabe gospodarsku moć Hrvatske. Godine 1826. ponovno dolazi do ustavnog života i do nastavka madžarsko•hrvatskog sukoba, u koji Hrvati ulaze znatno slabiji nego Madžari, jer potonjima ratovi nisu nanijeli toliko gubitaka. Hrvatski Sabor u svojoj nemoći popusta glavnom zahtjevu Madžara, tj. da se madžarski jezik uvede u Hrvatsku kao službeni. Godine 1830. "staleži i redovi", kao predstavnici političkoga naroda u Hrvata, iscrpili su svoje snage, a na njihovo mjesto stupa građanski stalež - hrvatska mladež koja zajedno sa sinovima plemstva i seljaštva (potonji se mogu izdignuti iz svojega staleža samo kao klerici) tvori malu, ali djelatnu inteligenciju. Kod Hrvata je ta inteligencija poseban društveni stalež koji nadahnut predajama hrvatske prošlosti, stvara uvjete za narodni preporod u Hrvata.
Prva bitka vodi se za jezik, te mladi na čelu s Gajem reformiraju i uvode hrvatski kao službeni u Hrvatskoj. Uz Gaja na čelo preporodnog pokreta dolazi i stari grof Janko Drašković, koji u svojoj Disertaciji iznosi politički, gospodanki i kulturni program preporoda. Dr. Ljudevit Gaj postaje organizatorom probuđenih hrvatskih snaga, uspjevši uz narodnu ideju sakupiti sve slojeve društva. Temeljna misao pokreta je program stare državne hrvatske misli: okupiti u jedno sve ogranke hrvatskoga naroda. U prvom dijelu razvoja narodni se pokret služi "ilirskim" imenom, koje ubrzo uzmiče pred hrvatskim. U roku od samo jednog desetljeća uspijeva mladim "ilircima" stvoriti čudo narodnog preporoda: probuđene i složne društvene snage stvaraju nove ustrojbe kulturnog, političkog i gospodarskoga života, što jača narodnu svijest
Ovim postom nastavljam objavljivati predgovor "Hrvatskom političkom leksikonu" kojeg sam počeo pisati 1986. a objavio u Londonu 1988.god.
Post je objavljen 08.10.2007. u 08:00 sati.