Otišao je s mirisom jutra. Jedan čovjek, jedan život, jedna sudbina. Otvorio je svoje izmorene oči, posljednji put pogledao ljubav svog života, dva puta zazvao njeno ime i krenuo na put.
Zatvorio je oči...
Sprovod je posvjedočio kako je velik čovjek bio... Na nenametljiv, ali trajan način taknuo je mnoga srca... Običan čovjek, čovjek srca...
Hvala ti deda što si bio tako jednostavan, tako tih i miran, a opet tako pun ljubavi prema svim stvorenjima...
Hvala ti što si obilježio moj život, što si me naučio da je najbitnije biti ČOVJEK, a istovremeno dijete Božje...
Bio si moj sjever, istok, zapad i jug...
Srest ćemo se opet... I opet ćemo kartati... Kao nekad...
Dobri moj deda... Čuvali te anđeli... Doviđenja...
Post je objavljen 20.09.2007. u 21:29 sati.