Marketing
The Police i iPod nano
Najdraži teta i tetak su me nakon dugo vremena vodili na koncerat. The Police u Beču.
Krenuli smo u srijedu ranom zorom, bus star, drndav, ali sva sreća poluprazan, pa smo se mogli raskravit.
Stigli smo po planu, ništa van predviđenog, i odmah smo krenuli u potragu za Apple Retail Storeovima. Namjeravao sam si kupit Product (RED) crveni iPod nano, em je jeftiniji neg kod nas, em crvenog uopće nema kod nas! Bono, Bono, kakav je to način? Još je bila i frka jel uopće stigo novi nano u Austriju... Napad na Neidlemayer (tak nekak), pogubimo se petsto puta, uletavam prodavačima s odvratno preciznim američkim naglaskom (iPode su ipak Ameri zmislili) „Excuse me, can you, like, tell me, like, where the iPods are, dude?“. A svi odgovaraju „Upstairs.“ Na trećem smo se katu već zapitali kolko ima katova? I, napokon ih nađemo, i imaju samo srebrne, sa (samo) 4GB. Jurimo dalje, dva dućana uopće nemaju nove nanose (nanose čega? lol). Pa onda opet jedan samo sa srebrnim... Već nam nada opada, zadnja nam je šansa Premium Reseller, ak oni nemaju, onda ih fakat još nema. I, uletavamo unutra, dućan je presavršen, ogroman, na 2 kata, samo Apple stuff! Ma, volontiro bi im tamo! „Excuse me, can you tell me where the iPods are?“ „Downstairs.“ „TO JE ZNAK!“ I, fakat... Al nema crvenih. Uopće ih nemreš ovak kupit, samo uletit u dućan i dat pare. Online purchasing only, jer se kompliciraju stvari s onih 10% cijene koja ide dritto u Afriku za borbu protiv AIDSa. Nema veze, kupim si crnog. Tamnosivog, na blešćećem suncu. Bio sam tak u ekstazi (možete me zamislit), da sam uspio zbunit i prodavača (ozbiljan čovjek u godinama) i sebe: €199 košta, treba mi vratit €1. Vrati mi odmah, ja zaboravim, i na kraju, kad mi je sve spakiral pitam „Can I get my 'jurou' back?“. I tip mi opet da €1! Tek sam poslje skužio.
Kad smo to sredili, onda smo išli u naš ritualni restaurant... sad čovjek pomisli, i koji su sad fancy restoran išli? Megić. Nema koncerta bez Megića. Poslje smo se napili Frappuccina u Starbucksu... Nemrem više mlijeko vidjet, malo smo se zaigrali s isprobavanjem! A šalica bilo čega €4! Pa ti budi fancy, idi u Starbucks, kupuj prek iPod toucha bežično (viiifiii!) pjesme s iTunesa...
Koncert je bio super, nisam išo baš ko zadnji tukac, znao sam svaku drugu stvar (singlove), tak da sam fakat uživao. Puna dva sata ozbiljnog popa i šašavog Stinga! Samo zna bit naporan (Sting) kad se ufura u pjevanje s publikom – u stanju je de du du du de da da da da ponovit bez pretjerivanja 30 puta, pa mu mi odgovoaramo... Imali smo neku šašavu poziciju, full sa strane, full visoko, a stajaća mjesta... Al samo povremeno sjedili na štengama.
Vratili smo se u Zagreb oko pol 5, do 6 sam si prebacivao mjuzu na iPod, tak da sam spavao samo 1h u busu + 1h doma... al nisam jako crknut, onak, standardno... Išo sam i u školu (ujutro!).
Post je objavljen 20.09.2007. u 19:43 sati.