Marketing
"Pile moje, kako stvari stoje..."
Ovako stoje stvari. Poštar danas donio pismo. Povilenila sam od četvrtka do danas. 
U ponedjeljak popodne poslala Docu poruku i pitala da li mi je poslao nalaze, kao što je obećao. Da je. Na preporuci vidim da je poslao tek u utorak. Ništa čudno da mi je tek danas stigla...
"Mamografija: Lijevo – samo na snimci u CC projekciji, lateralno, unutar sjene parenhima koji je izraženo desne strukture izdvaja se nakupina trakastih sjena u formi stelatne forme. Ostali je nalaz nepromijenjen. U posteromedijalnim dijelovima dojki početne involutivne promjene. Retromamilarno i kraniolateralno uz naznačeniju fibrozu vide se i izražene mastopatične promjene ostatnog parenhima po krupnijezrnatom i adenoznom tipu. Gnijezda mikrokalcifikata ne vidim. Koža i potkožje uredna prikaza.
UZV pregled dojki: Lijevo – u zoni režnja na 4 sata izdvaja se hipoehogeni ovodni (valjda odvodni) areal veličine 18 mm, sitnozrnate ehostrukture, hiperehogenijih debljih i diskretno valovitih rubova, bez pojačanja ali i bez atenuacije UZV snopa posteriorno, otvorene etiologije, zahtijeva dodatnu obradu. U ostalim dijelovima adenozna i sitnocistične FC promjene. Aksile bez znakova adenopatije.
Potrebno je učiniti dodatnu obradu – citologija i konzultacija grudnog kirurga radi daljnjeg tretmana."
Po privatnom naputku, mogla sam se javiti ili u KBC Rijeka, Kiruršku polikliniku, ili u Specijalističku bolnicu dr. Nemec u Matuljima, ili u Kliniku za tumore u Zagrebu. Na riječkoj listi čekanja, objavljenoj npr. za UTZ dojke, vidjeh da su ovih dana na redu pacijenti naručeni još u veljači. No krasno, rekoh sama sebi. Mogla bih se naručiti taman negdje za rođendan... ili, kao hitan slučaj, otići i strunuti tamo pored svih ljutih žema, naručenih prije desetljeća i frustriranih od čekanja... 
Od Koki sam saznala da je takav pregled u privatnoj Poliklinici Eljuga oko 800 kn. Nazvah Matulje. Tamo bih pipkanje kirurga platila 300 kn. Za citologiju ne znam, ljubazna gospođa na centrali nije znala cijenu, ali je rekla da mogu slobodno sutra nazvati liječnika i on će mi sve reći. Pregledi se naručuju za utorak i petak, slobodan je čak i jedan termin za sutra. E, tu me pokočila činjenica da će mi pri mogućem operativnom zahvatu biti potrebno ponoviti i citologiju i grudokirurgiju i u bolnici... Znači, dvaput isto raditi, k tome jedno plaćati. Drugo je da je ovo jedini brzi način. Ali nije...
Zgbaba (nema linka, upućeni znaju i zašto) mi je prvo objasnila uopće postupak pregleda. Da je prvo potrebno otići kirurgu. Ma, moram vam ovo iskopirati, ne mogu ja prepričati zgbabu, to bi bilo svetogrđe. "Kirurg je početna točka, bar je tak u Klinici za tumore, on određuje kuda i kamo dalje. On ordinira u podrumu. Njegov nalaz je gotov odmah, čim izađeš van iz ordinacije i malo počekaš dok on ispiše to pa sestra donese. Onda se telefonom naručuje na kat kod citologa (to je viša sfera, znači - op.P.). Sestra pita ko te je pregledao i moraš pročitat kaj piše u nalazu i onda ti kažu kad da dođeš. Hitnost naručivanja određuje doktorica prema nalazu kirurga. Ili možeš ženu sačekat na hodniku pred vratima i uletit da si ti iz Umaga i nemaš di bit bu šmrc jel možda može isti dan onda će ona reć ne možeeeeee ovi svi ljudi čekaju pa ćeš ti trepnuti i reći dobro a mogu li sačekati zadnja? a ona će reći dobro, ako stignem ubacit ću vas grr grr grrr ali će te primiti ;) "
I, dok mi je zgbaba pisala ove retke, istovremeno je nazvala Kliniku za tumore. Pitala kirurga kad bih mogla doći. Reče dragi doktor da je dovoljno doći bilo koji radni dan do 12 h... Kak ne bih onda obasula dragu blogericu s pregršt virtualnih poljubaca?!!! 
I pod tim dojmom, nakon pozdrava i uputa i think pink savjeta, odoh svojoj općenitoj doktorici. Ona mi ispisala četiri uputnice. Jednu za kirurga, jednu za citologa, jednu za UZV (pametna žema, to je ak se punkcija vrši pod ultrazvukom. A mogla mi je ne dati i da u prijestolnici ko seljo beljo dođem na red i neobavljena posla vratim se doma...), i jednu praznu. Ak mi za što zatreba.
Onda dođoh kući svojoj. Dok sam spremala ručak za gladnu čeljad, dragi i ja planirali što i kako. Za Rijeku bih ga i upregnula, da me vozi (znaaam, znaaam, trebala bih sama sjesti za volan i konačno početi voziti... al ne merem, i gotovo). Al za Zagreb – eee, tu baš ne. Mislim, ja bih jako rada da je sa mnom. Al ne bih ostavljala Potočnice same doma cijeli dan. Ujutro ih istramakat do škole, sjesti u auto i zapaliti u glavni grad, to i nije bed. Al da mi djeca dođu u praznu kuću, same se snalaze za ručak... a što ako ne uspijem obaviti citologiju isti dan? Ili moram kirurgu opet slijedeći dan, a što bi se lako moglo dogoditi? A jok. Muž ostaje doma. Ja idem busom.
He, sad treba nazvat sestru i reć joj da stižem u Zagreb. I majci moram reći. Paničarku moju bi mogao šlag strefit. Sad spremam taktiku, i vježbam govor.
Priznajem da mi je u jednom trenutku mozak bio u potpunoj blokadi od svih pristiglih informacija i planova. I bunilo me to što je radiolog pričao prvo o punkciji a potom o kirurgu, a zgbaba mi odrješito tvrdila da je redoslijed obrnut. Pa dok sam skužila (oh, teške li sudbine blajhane plavuše... 
) koliko uputnica trebam, koliko pregleda trebam... Al sam, evo, došla k sebi. Koraljka, hvala ti na razgovoru, puno si mi pomogla! Ma, što bih ja bez svih vas???
Sutra je novi dan. Do sutra će mi se posložiti sve kockice, i imat ću isplaniran dijagram tijeka. Jer volim imati plan. Može se on i promijeniti, al svejedno, nek imam neki redoslijed postupaka po kojima ću se ravnati. Takva sam. Želim znati adrese, telefonske brojeve, imena, raspored prostorija. To mi pruža sigurnost, i uvjerenje da vladam situacijom. 
Post je objavljen 20.09.2007. u 18:10 sati.