Vijest dana po Slobodnoj dalmaciji je prijetnja ubojstvom Branku Grgiću, sadašnjem predsjedniku Hajduka.
Da nije smiješna, stvar bi bila tragična. Naime na nekom navijačkom forumu neki pripadnik valjda Torcide je nešto izjavija u stilu da ga triba likvidirati zbog dobrobiti Hajduka.
Ok. Ja prihvaćam da tako nešto nije u redu pisati ali valjda svatko tu i tamo reče neku takvu bedastoću. Inače na tom forumu je oko 18000 registriranih korisnika.
Također sa strane policije je normalno da ako prate te forume, moraju poduzeti određene korake, pa između ostalog i prijaviti ovo.
E sad stižem na temu na koju bih se osvrnuo.
Novinarstvo u Hrvata.
Slobodna Dalmacija poklanja cijelu stranicu nekoj takvoj idiotariji i jednostavno na takav način stvara senzacionalizam tamo gdje ga nema. Pumpaju se naslovi jer više nije važna vijest nego naslov i po mogućnosti slika. Da su uspjeli naći neku sliku golog Branka Grgića ili nešto slično onda bi imali cijelu naslovnicu poklonjenu gluposti. Ovako imamo samo pola.
Mislim da više ne postoji institut etike, moralnosti, a pogotovo odgovornosti kod ovakvih novinara i njihovih urednika. Bitan je celofan pa makar on bio užasan ali kao takav šokira.
Nije važna istina, nego sve oko nje. Bitno je meso i što više mesa po mogućnosti golog.
Zašto su sve novine pune malih glupača, koje su pune love, prazne glave, a obično i golog tijela?
Zato što je to lakše zapakirati, copy-pejstati tekst već odnekle i staviti dvi-tri slike golotinje i imaš vijest.
Dok za nešto pozitivno, ili istraživačko ti se trebaš dobro oznojiti za to napraviti.
Iz tog razloga kod nas ne postoji istraživačko novinarstvo.
Istraživačkim novinarstvom se smatra kada ti neki političar turne neki dokument, ti procijeniš da li ga objaviti ili ne, da vidiš da li ti škodi.
Novinarstvo bi trebalo biti jedno od najčasnijih zanimanja, nažalost ono u nas izgleda vrlo, vrlo žuto.
Post je objavljen 20.09.2007. u 13:56 sati.